Druže, ja sam od Dubrovnika živeo prve dve godine ovde! Kad god mogu, zapalim sveću ludom Zigiju (a/k/a Zvonko Leone, rodjeni Zablaćanin, R.I.P.), vlasniku koji me je odmah prihvatio kao svog najrodjenijeg. A taj bend u kojem sam svirao je imao čast da prati Doris Dragović, Nedu Ukraden, Zlatka Pejakovića (eehhhhh... duga priča sa njim), Ivu Pattieru (i sa njim... "vrata ormara", rekao bi Khaderach), Tomislava Ivčića (R.I.P.), Zoricu Kondžu (khm...), pa čak i narodnjaka HašiŠa Kučuk Hokija (R.I.P. ludak samo takav; on i ja smo ovde čak snimili ploču!)...itd. A družili smo se i sa Dubrovačkim trubadurima, Klapom Šibenik... ma, bilo je to neverovatno mesto. Svakog petka i subote pravi jugo žur - Albanci, Dalmoši, Istrijani, Srbi... Baš mi je bilo žao kad se restoran zatvorio (jer mu je istekao "lease", a vlasnik zgrade je onda ponudio novi ugovor, ali po TRI puta većoj ceni. Zigi, pošto je već prokockao sve što je imao, nije nikako mogao to da isprati).
Da tuga bude još veća, na kraju je I.R.S. (poreska uprava) zaplenio sve i onda to prodao na aukciji! E, to je baš bilo bolno.