http://www.matica.hr/vijenac/576/Odvjetnici%20pro%C5%A1losti/

...

Tako bi „desničari“ borbu za hrvatsku državu, koja danas nailazi na većinsko odobravanje, željeli očistiti od svih drugih elemenata. Rado bi zaboravili da je NDH bila dio europskog naci-fašističkog sustava. A NDH je, osim željom mnogih Hrvata za samostalnom državom, nastala i voljom naših saveznika. Pokroviteljstvo Kraljevine Italije i Njemačkog Reicha, uz ratne okolnosti i političke orijentacije ustaša, uvelike je odredilo unutarnji ustroj NDH. Osim gubitka dijela hrvatskoga teritorija, NDH su bitno označili rasistički progoni Roma i Židova, kao i radikalne mjere protiv Srba, koji su većinom težili obnovi Jugoslavije, a koje su ustaše držali glavnim neprijateljem hrvatske države. Šovinističkom diskriminacijom i progonima Srba te negacijom njihova nacionalnog određenja, ustaše su namjeravale dugoročno stabilizirati hrvatsku državu. Dakle, NDH se kao tema povijesnog istraživanja mora uzeti u cjelini. Ne može se izvući samo pitanje državnosti – na ovom mjestu zanemarimo pitanje njezine stvarne neovisnosti u okolnostima Drugoga svjetskog rata – a prešutjeti sve ono što je danas, uostalom kao i u prvoj polovici 20. stoljeća, bilo u neskladu s civilizacijskim stečevinama svijeta kojemu Hrvatska želi pripadati.

„Ljevičari“, pak, kao da zaboravljaju da Komunističku partiju Jugoslavije partizanski pokret nije organizirao samo zbog borbe protiv fašizma, nego i prije svega za revolucionarno preuzimanje vlasti, odnosno uspostavu komunizma. Naime, u tome i jest smisao zašto je KPJ uopće osnovan i koji je bio njegov glavni cilj. Mnogi koji se danas pozivaju na antifašizam pod vodstvom KPJ smatraju se demokratima. Zato i naglašavaju samo jednu dimenziju partizanske borbe, a iz trolista ciljeva KPJ, a to su komunizam, Jugoslavija i antifašizam, olako ispuštaju prva dva. Slikovito rečeno, zbog takvih se simpatizera Josip Broz Tito okreće u grobu, jer njegovu borbu za komunizam tako olako prešućuju. Tomu treba dodati i revidiranu verziju antifašizma u obliku danas popularna hrvatskog antifašizma. Jedan je od začetnika te teorije Franjo Tuđman. No neki su tu tezu još radikalizirali i tvrde da su sudionici Domovinskog rata nastavili djelo hrvatskih partizana. I ta se teza, nastala u vrijeme borbe za osamostaljenje Hrvatske, ne temelji na činjenicama. A činjenica jest da u komunističkom vodstvu partizanskog pokreta u Hrvatskoj nije bilo pristaša hrvatskog antifašizma mimo i protiv jugoslavenskog antifašizma, i, dakako, što treba stalno ponavljati, borbe za komunizam.

...

No s gledišta parlamentarnog i demokratskog uređenja razlike se brišu jer su obje države, i NDH i Jugoslavija, uvele autoritarno-totalitarne sustave. I ustaše i komunisti nijekali su temeljne vrijednosti demokratskih društava, građanska prava, višestranačje i privatno vlasništvo. Ukratko, žrtvama obaju sustava koji su ostali bez imovine i života ili su bili društveno marginalizirani, svejedno je zbog koje su ideje stradali. ...