Antifašizam i NDH

(ovaj tekst je "skinut" s indexovog foruma i ja ga kopiram u cijelosti)

Dan antifašističke borbe

Za obilježavanje ovog blagdana, radi kojeg Hrvatska trpi isključivo ekonomsku štetu, zbog činjenice da je to neradni dan, (a posebno pošto znamo da ga lijena, parazitska rulja rado spaja sa još jednim blagdanom, Danom državnosti, kada se podsjećamo veličanstvenog razdoblja hrvatske povijesti kada je hrvatski narod započeo svoj hod prema slobodi iz jugokomunističke tamnice naroda – Jugoslavije) nema apsolutno nikakve potrebe, pošto u Hrvatskoj fašizma uopće nema, čak ni u malim, zdravim količnima, što je uobičajeno u svim razvijenim i naprednim državama svijeta.

Da apsurd bude veći, pojam antifašizma nema nikakvog povijesno-činjeničnog utemeljenja. Antifašizam je samo lukavi propagandni trik, izmšljotina ratnih pobjednika iz 2. sv. rata, kojom opravdavaju svoju umiješanost u krvave sukobe u razdoblju 1941. – 1945.

Dakle – fašizam i nacizam su politički pokreti nastali davno prije početka 2. sv. rata, konkretno – nacizam 1920. a fašizam 1919. Nacisti na vlast u Njemačkoj dolaze 1933. a fašisti u Italiji 1922. Ove države biti će saveznici tijekom 2. sv. rata, sa Njemačkom kao predvodnikom, a njihovi ratni neprijatelji nazivati će se antifašisti. E, pa da vidimo taj razvoj „antifašizma“

Fašizam izvan granica ovih dviju država počeo se širiti i prije službenog početka rata. Njemačka je najprije 1938. anketirala Austriju. Nakon toga, okreće se u smjeru Čehoslovačke, što joj je i dozvoljeno Munchenskim sporazumom iz rujna iste godine, a čije su supotpisnice – „antifašistička“ Velika Britanija i Francuska!?
Istovremeno, Italija svoju vlast širi na Albaniju i Etiopiju. Na ljeto 1939., u samu zoru novog svjetskog sukoba, Njemci sklapaju sporazum sa još jednom „antifašističkom“ silom – Rusijom!

Dakle, 1939. god. fašizam, odnosno nacizam na sceni su već 20-ak godina, proširili su se izvan svojih granica, a „antifašističke“ države su sve blagoslovile sporazumima sa Njemcima, jamčeći im kako se neće suprostavljati dok god Njemci imaju obzira prema njihovim interesima.

Ipak, Njemci nisu imali obzira. Krenuli su u nova osvajanja, što Francuzi i Britanci nisu mogli otrpjeti, pa su proglasili Njemačkoj rat. Ipak i nakon tog proglašenja, oni zapravo skoro 2 godine nisu ništa konkretno učinili da bi Njemce zaustavili. Sve dok Njemačka nije napala Francusku. Tada dolazi do konkretnijih angažmana i pravog sukobljavanja sa nacistima.
Dakle – Britanci i Francuzi postali su „antifašisti“ tek kada su bili prisiljeno braniti se od njemačke agresije.

Rusi, pak u skladu sa potpisanim sporazumom ne provode nikakve „antifašističke“ inicijative. Fašizam i nacizam im ne smeta dok se ne dira u njh. Ali. Hitler nije ni tu dugo izdržao, pa je napao i SSSR, nakon čega i Sovjeti postaju humani „antifašisti“

Istog dana, po naredbi kominterne, počinje i veličanstveni „antifašizam“ na ovim prostorima, iako fašistička NDH postoji već više od 2 mjeseca. Dakle – plemenitost kod jugoslovesnkih partizana budi se tek kada za to dođe depeša iz Moskve.

Amerikanci možda i jedini zaslužuju kititi se tituloma antifašista (iako to najmanje rade) mada su i oni u rat ušli tek nakon napada Japanaca na Pearl Harbour na Pacifiku, ali im se mora priznati da su imali odlučujuću ulogu i u Europi.

Kao što se vidi – povijesne činjenice jasno pokazuju da je dogma o antifašizmu kao najvećoj civilizacijskoj vrednoti i mitskoj borbi dobra i zla obična laž.
Nitko od ovih „antifašista“ nije se borio protiv zla i tame zbog nekog altruizma i plemenitosti, već isključivo zbog sebičnih interesa velikih svjetskih sila i njihovih ekspozitura na određenim područjima.

Mislim da je krajnje vrijeme da zajedno viknemo – CAR JE GOL!!! – i da napokon prestanemo i buduće generacije uvjeravati u laž o „uzvišenom, divnom, veličanstvenom i plemenitom antifašizmu“

(nisam znao gdje da ga stavim pa ga stavljam na ovu temu iako nije usko vezana za NDH, u svakom slučaju zanimljivo gledanje na prošlost)