Gledajući “Euromagazin” na Drugom programu HRT-a 18. listopada ove godine, propao sam od srama.

Na programu je prikazan godišnji posjet još živih veterana Drugog svjetskog rata iz Velike Britanije otoku Visu, koji su se zajedno s partizanima borili protiv Nijemaca i *** na našim otocima i obali.

Uz njihovo druženje s nekoliko još živih partizana s otoka Visa, prikazano je i nekoliko britanskih spomenika (uglavno spomen-ploče) koji su podsjećali na njihove borbe i boravak u Dalmaciji. Još jedna takva spomen-ploča nalazi se i na Vidovoj gori na otoku Braču.

U to isto vrijeme na otoku Visu bili su i Vrhovni štab NOVJ sa svojim pratećim jedinicama, veći dio AVNOJ-a, 26. dalmatinska divizija sa svojom 1., 2. i 12. dalmatinskom brigadom i 3. prekomorskom brigadom (stastavljenoj uglavnom od Slovenaca i Istrana, koji su se zatekli za vrijeme kapitualcije Italije u talijanskoj vojsci, ali su se odmah prijavili našim vojnim i političkim misijama u Italiji i pristupili NOV-u), jaka obalna artiljerija i Ratna mornarica.

Od naših slavnih jedinica nema ni traga spomen-obilježju na otoku. Osvajanjem vlasti na Visu, HDZ je, kao i u ostaloj Hrvatskoj, uništio sva ratna spomen-obilježja NOB-a.

Još nas naši strani saveznici podsjećaju jedanput godišnje da su se i kod nas vodili teški bojevi protiv fašizma. Te iste 1944. godine NOV je vezivao više njemačkih divizija na tlu Jugoslavije nego Amerikanci u Italiji. Ne znam kako su se osjećali još živi viški borci koji su gledali ovu emisiju na HRT-u.

Iz Visa je počelo oslobađanje naših otoka i obale. Prvi otok bio je Korčula, koji smo oslobodili bez pomoći saveznika koji su tada za akciju smatrali da vodi u avanturu. Akcija je bila brza i uspješna te je zarobljen cijeli njemački garnizon.

Poslije te pobjede izvedena je prva parada NOV-a, na čijem su začelju išli zarobljeni Nijemci. S tribine te parade drug Tito izgovorio je svoje povijesne riječi “Tuđe nećemo, svoje ne damo”, i to spomen-obilježje na sramotu svih Višana HDZ je porušio.

Poslije Korčule nastavljen je pobjedonosni hod na oslobađanje otoka i gradova na obali sve do travnja 1945. desantom na Istru, čime su srušeni Rimski ugovori, a Hrvatskoj konačno priključeni otoci, Zadar, Rijeka i Istra.

Ovo pišem ne kao povjesničar, jer to nisam, nego kao još jedan od živih sudionika u tim slavnim zbivanjima. Cilj mi je da ovo pročitaju mladi jer u njihovim školskim udžbenicima ima samo pokoji šturi osvrt na četverogodišnju borbu NOV-a.

Još nešto o posjetu veterana iz Velike Britanije, koji svake godine posjećuju jedno od mjesta svojih zajedničkih borbi s partizanima. Iako su starci, bilo ih je lijepo vidjeti u svečanim odijelima sa svim zasluženim odličjima, ali me istovremeno žalosti što im se ne mogu pridružiti njihovi suborci iz Hrvatske (iako ih još ima živih), a mnogi bi to željeli, ali nemaju financijskih mogućnosti jer im je HDZ-ova vlast još u listopadu 1991. mirovine sasjekla za 39 posto, što se dosad popelo na više od 60 posto. No, za to je zaslužan i bivši SDP-ov ministar Vidović, koji smatra da je normalno što svaki seoski svećenik (ne kanonik ili biskup) iz najmanje župe ima više od 1000 kuna mirovine nego ratni pukovnik iz NOR-a.

Eto, dok još ima živih i zdravih savezničkih boraca koji će nas još jednom godišnje posjećivati, čut će se nešto malo i o našem NOB-u.   

a sta bi ti reko da ti stavim nesto od josipa jurcevica, koji je i inicirao te price o bleiburgu u zadnje vrijeme....covjek je doktor povijesti, suradnik na pilaru, profesor na sveucilistu...

und je priznao  da je bleiburg zlocin! bravo unde! kad se rijesimo jednostranosti i prihvatimo cinjenicu da su obije strane radile  zlocine, i to  brutalne, istinabog, ova desna je napravila vise, ali ni lijeva nije zaostajala!