Pjevač i saborski zastupnik Vice Vukov umro je
noćas u 73. godini života. Posljednje tri godine bio je u komi u koju
je pao nakon što se poskliznuo na saborskim stubama.
U tzv. vigilnu komu pao je nakon što mu je operirana glava. Dane je
provodio u bolesničkom krevetu u posebnoj bolnici za plućne bolesti u
Rockfellerovoj ulici u Zagrebu. U bolnici ga je redovito posjećivala obitelj koja je uporno pokušavala s njim komunicirati.
Šeks: 'Njegov trag u hrvatskoj kulturi ostat će zabilježen zlatnim slovima
Vijest o smrti Vice Vukova na kratko je prekinula redovitu sjednicu
Hrvatskog sabora, a zastupnicima se obratio potpredsjednik Sabora
Vladimir Šeks rekavši:
-Vice Vukov je bio čovjek koji je na plemeniti način poticao
domoljublje. Njegov trag u hrvatskoj kulturi ostat će zabilježen
zlatnim slovima. Odajmo mu počast minutom šutnje.
Vice Vukov rođen je 1936. u Šibeniku. Na vrhuncu pjevačke
karijere bio je 60-ih i 70-ih godina kada je dobivao brojne festivalske
nagrade.
Bio je estradni umjetnik, pjevač snažnog visokog baritona koji mu je
omogućio uspješno izvođenje najrazličitijih žanrova te publicist i
političar.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je
filozofiju i talijanski jezik. U Parizu je diplomirao na Institutu za
visoke međunarodne studije (Institut des Hautes Etudes Internationales)
u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti.
Blistavu pjevačku karijeru počeo je na Opatijskom festivalu
prvonagrađenom skladbom Miroslava Biroa i Drage Britvića Mirno teku
rijeke (1959). Tada počinje desetljeće njegova suverenog vladanja u
glazbi: šezdesetih je najtrofejniji pjevač u tadašnjoj Jugoslaviji. Već
tada je društveno angažiran te je potpisnik ugovora za socijalno i
mirovinsko osiguranje estradnih radnika (1963).
U sklopu međunarodne festivalske scene nastupao je na Festivalu
Eurovizije (London 1963, Napulj 1965), Svjetskom festivalu Sopot (1966)
te na dva Festivala Intervizije, gdje oba puta osvaja Srebrni notni
ključ, za Bokeljsku noć (Hegedušić-Perfiljeva, Bratislava 1967)i Ako
sada odeš (Mihaljinec-Britvić, Karlovy Vary 1968). Na Midemu u Cannesu zastupa Jugoton (1967). Nastupa u Rio de
Janeiru (1969) te u Tokiju (1970), gdje uz drugu nagradu za skladbu The
Dream World (Kabiljo-Britvić) prima i nagradu The Best Singer. Jugoton
mu objavljuje prvu LP ploču Mirno teku rijeke (1970). 1972. godine
njegove se pjesme, kao istaknutom sudioniku Hrvatskog proljeća, skidaju
s radija i televizije, a punih će mu 18 godina biti zabranjeno i javno
djelovanje u domovini. Od 1972. do 1976. boravio je u Parizu. U Hrvatsku se bratio
1989. albumom klasičnih napuljskih pjesama pod naslovom Bella Italia!
koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine slijedi trijumfalan
povratak na domaću scenu. Od 1996. bio je stalni kolumnist, politički komentator
nekoliko novina. Kao rezultat toga, zagrebački Nakladni zavod Matice
hrvatske objavio je knjige političkih eseja Pogled iza ogledala (1999)
i Tvoja zemlja, uspomene na 1971. (2002). Vice Vukov imenovan je 15.
siječnja 2001. veleposlanikom Republike Hrvatske u Švicarskoj. Na parlamentarnim izborima izabran je za zastupnika u petome
sazivu Hrvatskog sabora (2003). U zastupničkim klupama proveo je dvije
godine, sve do tragičnog događaja 17. studenog, 2005. kada je doživio
tragičan pad na stubama.
(A.Be.)
VICE VUKOV - Fragmenti za biografiju 3/3nadam se da ćete pogledat ovaj dokumentarac http://www.youtube.com/watch?v=tBbPc-Q15-E http://www.youtube.com/watch?v=93jFrkLdruw&feature=related http://www.youtube.com/watch?v=6EdhoktiDLI&feature=related
|