U tzv. vigilnu komu pao je nakon što mu je operirana glava. Dane je provodio u bolesničkom krevetu u posebnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u Zagrebu.

U bolnici ga je redovito posjećivala obitelj koja je uporno pokušavala s njim komunicirati.

Šeks: 'Njegov trag u hrvatskoj kulturi ostat će zabilježen zlatnim slovima
Vijest o smrti Vice Vukova na kratko je prekinula redovitu sjednicu Hrvatskog sabora, a zastupnicima se obratio potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks rekavši: -Vice Vukov je bio čovjek koji je na plemeniti način poticao domoljublje. Njegov trag u hrvatskoj kulturi ostat će zabilježen zlatnim slovima. Odajmo mu počast minutom šutnje.

Vice Vukov rođen je 1936. u Šibeniku. Na vrhuncu pjevačke karijere bio je 60-ih i 70-ih godina kada je dobivao brojne festivalske nagrade. Bio je estradni umjetnik, pjevač snažnog visokog baritona koji mu je omogućio uspješno izvođenje najrazličitijih žanrova te publicist i političar.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i talijanski jezik. U Parizu je diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije (Institut des Hautes Etudes Internationales) u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti.

Blistavu pjevačku karijeru počeo je na Opatijskom festivalu prvonagrađenom skladbom Miroslava Biroa i Drage Britvića Mirno teku rijeke (1959). Tada počinje desetljeće njegova suverenog vladanja u glazbi: šezdesetih je najtrofejniji pjevač u tadašnjoj Jugoslaviji. Već tada je društveno angažiran te je potpisnik ugovora za socijalno i mirovinsko osiguranje estradnih radnika (1963).

U sklopu međunarodne festivalske scene nastupao je na Festivalu Eurovizije (London 1963, Napulj 1965), Svjetskom festivalu Sopot (1966) te na dva Festivala Intervizije, gdje oba puta osvaja Srebrni notni ključ, za Bokeljsku noć (Hegedušić-Perfiljeva, Bratislava 1967)i Ako sada odeš (Mihaljinec-Britvić, Karlovy Vary 1968).

Na Midemu u Cannesu zastupa Jugoton (1967). Nastupa u Rio de Janeiru (1969) te u Tokiju (1970), gdje uz drugu nagradu za skladbu The Dream World (Kabiljo-Britvić) prima i nagradu The Best Singer. Jugoton mu objavljuje prvu LP ploču Mirno teku rijeke (1970). 1972. godine njegove se pjesme, kao istaknutom sudioniku Hrvatskog proljeća, skidaju s radija i televizije, a punih će mu 18 godina biti zabranjeno i javno djelovanje u domovini.

Od 1972. do 1976. boravio je u Parizu. U Hrvatsku se bratio 1989. albumom klasičnih napuljskih pjesama pod naslovom Bella Italia! koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine slijedi trijumfalan povratak na domaću scenu.

Od 1996. bio je stalni kolumnist, politički komentator nekoliko novina. Kao rezultat toga, zagrebački Nakladni zavod Matice hrvatske objavio je knjige političkih eseja Pogled iza ogledala (1999) i Tvoja zemlja, uspomene na 1971. (2002). Vice Vukov imenovan je 15. siječnja 2001. veleposlanikom Republike Hrvatske u Švicarskoj.

Na parlamentarnim izborima izabran je za zastupnika u petome sazivu Hrvatskog sabora (2003). U zastupničkim klupama proveo je dvije godine, sve do tragičnog događaja 17. studenog, 2005. kada je doživio tragičan pad na stubama.

(A.Be.)

VICE VUKOV - Fragmenti za biografiju 3/3