ŠTO ĆE se dogoditi ako HDZ ne uspije formirati Vladu? Propast će svijet, narod će izaći na ulice, ponovit će se splitska Riva? Sudeći po paničnim istupima Ive Sanadera, moglo bi se dogoditi sve od navedenog, iako ne nužno ovim redoslijedom. Sva sreća da nam je premijer dovoljno razuman da pozove građane da "sačuvaju mir i prisebnost". Iako je on jedini koji ga je izgubio.

Sanaderu vlast polako migolji iz ruku i on se s time jednostavno ne želi pomiriti. Baš kao što se nije pomirio ni 2005. godine u Gradu Splitu, u Dubrovačko-neretvanskoj i Brodsko-posavskoj županiji, gdje je izgubio izbore, ali je na kraju (sa)kupio koalicijske partnere, osvojio vlast i prevario birače. Sada to isto brani šefu SDP-a Zoranu Milanoviću.

Sanader čini ono što najbolje zna: zove narod na ulice

Kupovina mandata nakon posljednjih lokalnih izbora još nije dobila sudski epilog, vjerojatno nikad ni neće, a Sanader sada povlači i drugu paralelu. Mesićevo oklijevanje (sasvim u skladu s Ustavom koji nalaže davanje premijerskog mandata onome tko skupi većinu u parlamentu) uspoređuje čak s Tuđmanovim odbijanjem da 1996. godine potvrdi četiri oporbena zagrebačka gradonačelnika. Pritom zaboravlja na jednu bitnu razliku: oporba je tada imala većinu u Gradskoj skupštini, HDZ ju danas nema u Hrvatskom saboru.

I zato je ovo silovanje demokracije. I zato Sanader čini ono što najbolje zna: zove narod na ulice. Činio je to 2001. godine, učinit će to opet. Već u izbornoj noći premijer je, ničim izazvan, u priču uključio “uznemirene građane”. Ti “zabrinuti i uznemireni građani” navodno su zvali stranačku središnjicu, raspitivali se zbog čega HDZ kao pobjednik ne može formirati vladu, a naravno, oglasile su se i neke udruge koje navodno najavljuju prosvjede. Ne treba posebno ni naglašavati o kakvim udrugama se radi.

One su već jednom prijetile vješanjem Mesiću, pa će bez problema učiniti to opet. I vezat će se lancima, zajedno s Darkom Milinovićem, i zazivati crne vrane, i izvući prigodne transparente, ovoga puta bez Ante Gotovine i Mirka Norca.

Ali racionalni Sanader zasad ih poziva da “sačuvaju mir i prisebnost”. Neka se strpe dok ne dođe vrijeme. Dok im on ne kaže da izgube “mir i strpljenje”.

Kome je Sanader zapravo uputio tu poruku?

U prvom redu, predsjedniku Mesiću koji odbija dati mandat HDZ-u, budući da je ta stranka još uvijek kratka za desetak saborskih mandata. Ustav izričito nalaže šefu države da premijersku funkciju dodjeljuje onome tko skupi većinu saborskih ruku. Sanader ih još uvijek nema.
Zatim, prijetnja je upućena HSS-u i HSLS-u, njihovim šefovima Josipu Friščiću i Đurđi Adlešić, koji bi trebali što prije koalirati s HDZ-u, jer bi u suprotnom mogli biti odgovorni za “događanje naroda”, za “spontani” izlazak “uznemirenih” građana na ulice.

A poruka je svakako upućena i SDP-u i HNS-u, njihovim tvrdoglavim šefovima Zoranu Milanoviću i Vesni Pusić, koji tvrdoglavo odbijaju priznati poraz i još uvijek “zbunjuju” Friščića. Sanader zahtijeva da se poklone pred Nepobjedivim, povinuju se njegovoj milosti i tako jadnog Friščića prepuste na milost i nemilost HDZ-u.

Otkud tolika panika u HDZ-u?

Ako je doista toliko uvjerljiv u svojoj pobjedi, ako je doista tako privlačan koalicijski partner, ako je u njegovu dvorištu trava zelenija nego kod socijaldemokrata, zašto mu onda nitko ne želi pohrliti u zagrljaj? Dobar proizvod je dobar proizvod, ma koliko šutjeli o tome. HDZ to očito nije, pa otud toliko urlanje.

I otud silovanje demokracije. Svatko se pokriva koliko mu je dugačak pokrivač. Sanaderov je očito prekratak, a on se nada da će ga uspjeti na silu rastegnuti. Prije će puknuti.

Ali sve to nije ništa neobično. To je samo pravi, nereformirani HDZ, kojemu pod pritiskom puca kvazidemokratska caklina. Sanader je svima zamazao oči 2003. godine i mnogi su još uvijek zaljubljeni u njegovu odlučnost i sposobnost. Ako već nije u protekle četiri godine, otrežnjenje bi moglo nastati sada. Kao što se u kampanji HDZ pretvorio u onaj stari tuđmanovski pokret koji okuplja sve živo, mlado i staro, živo i mrtvo, tako se Sanader sve više pretvara u Tuđmana: u autokrata koji zastrašuje sve oko sebe, prijeti, poziva na ulice, evocira “stoku sitnog zuba” i od kojeg svi bježe kao vrag od tamjana. Nažalost, ne mogu pobjeći dovoljno daleko. Duga ruka prijetnji vreba iza svakog ugla. 

savršeno napisan tekst. OBAVEZNO PROČITATI!