Ni ja ne vidim problema oko učenja ćirilice, što više znaš, to si bogatiji. Ne bih to uvodio ni kao izborni predmet (jer sumnjam da bi to neko dijete odabralo), nego bih to kroz nastavni program negdje ubacio u neki zajednički predmet, unutar kojega bi se učilo i osnovama ćirilice. Tim pismom piše dobar dio Europe, zašto ga ne znati?
A što se tiče srpskih književnika, pisaca, pjesnika itd - tu ne vidim smisla. Zašto bi hrvatska djeca morala znati tko je Jovan Jovanović Zmaj? Ni svoje književnike i umjetnike ne poznajemo, ni svoju povijest ne učimo svoju djecu dovoljno.
Tko želi detaljnije proučavati srpsku književnost ili kulturu, neka to radi kasnije na fakultetu, slično kao i sve ostale strane književnosti. Djeca u osnovnoj i srednjoj školi imaju puno važnijih i temeljnijih znanja za naučiti.
Da se razumijemo, ovdje ne mislim isključivo na srpsku, nego i na sve druge strane "kulturološke utjecaje" na klince u ranim godinama. Važnije je da djeca u ranom stadiju nauče tko su slavni hrvatski pisci, umjetnici, državnici, pa i sportaši, nego da ih uče kako je i zašto počeo kosovski boj ili tko je osnovao McDonald's. Za "trivijalna saznanja" uvijek imaju vremena, nema straha da ih svijet neće zatrpati raznim glupostima kad odrastu.