Jel to sad znači da nije upitno da li je potrebno ili ne već da li je dozvoljeno ili ne? O prvom odlučuje struka a o drugom zakonodavac.

Ne razumijem tvoju poantu, što želiš reći. Dakle ovo je tema o pobačaju, moja poanta je bila da ovaj slučaj nema veze sa pobačajem i rasporavom o zakonskom okviru za pobačaj jer to medicinski nije pobačaj...

Isto tako moje mišljenje je da o pobačaju ne treba raspravljati na temelju slučajeva koji su ovakva krajnost i čine 1 posto samih pobačaja. Jer to nije neki relevantan uzorak da bi se na temelju njega samog donosio zakon.

 

Ako me pitaš sada o ovom konkretnom slučaju, ne ne bih ga dozvolio dok god postoji iti jedan posto šanse da dijete može preživjeti. Pogotvo, što čak i slovenci tvrde da život majke nije ugrožen... Ali to je opet jako teško pitanje jer su totalno dva suportna početna gledišta u kojima se nikada neće složiti nitko u svijetu sa te 2 strane...

 

Ne raspravljamo.

 

Novi život je počeo - za taj novi život - kad je spermij oplodio jajnu stanicu. Ni kad su se majka i otac upoznali, (vjerojatno) ni tad kad su se prvi put pukli, a ni u nekim kasnijim procesima - nego točno u trenutku kada: spermiji oplodi jajnu stanicu.

 

I ne, moj odgovor ako me u ponedjeljak pitaš koliko živih bića vidim - neće biti - jedno. Ja sam bio u takvoj situaciji, gdje su mislili da mi žena potencijalno nosi blizance - doktor nije rekao vidim jedno živo biće, nego ne znamo, ali znamo da se razvija i bolje, nego što je normalno i da će ga bit.

 

 

Kad će se početi ubijati djeca s tumorima koja su rođena? Bio bi red, a ne samo oni koji se nisu rodili. Jednaka ljudska prava za sve, ako imaju male šanse za preživit, bolje ih riješiti muke njihove i roditelja im. 

Ps bio bi red i abortirane pitat šta misle o ljudskom pravu tom.

Moja poanta je sljedeća. Da li se o ovom konkretnom slučaju radi o odluci  na temelju stručnih medicinskih kriterija ili svjetonazorskih? Ukoliko je prvo, onda je sve u redu, ma kakva odluka bila. Ako je ovo drugo onda nije u redu, ma kakva odluka bila. Za sada sve navodi na ovo drugo.

Što te točno navodi na drugo ? Medicina je zaključila kako postoje šanse da se dijete oporavi. Medicina je zaključila da život majke nije ugrožen...

Što točno dalje bi po tebi trebala medicina učiniti ? Ili ti malo krivo shvaćaš što je uopće medicina...

 

Pa nije to tehnička znanost, medicina ima svoja etička načela, ja prvi da sam liječnik ne bih mogao učiniti feticid tj. ubojstvo. Ne bih mogao niti izvršiti smrtnu kaznu niti eutanaziju... Volio bih da svaki taj indexovac se slobodno obrazuje i završi medicinu pa nek ubija koliko god hoće po Sloveniji ili gdje je već to moguće...

E vidiš, takvo razmišljanje je problem kad sjediš u Povjerenstvu koje treba objektivno odlučivati na osnovu unaprijed definiranih parametara struke i zakona. Zamisli da sudac presuđuje na osnovu svog poimanja svijeta, etike i morala a ne na temelju zakona? Ako to ne možeš, iz bilo kojih razloga, pravih ili krivih, ne možeš sjediti u Povjerenstvu.

Pretpostavljam da ne misliš na ustavnu sutkinju, nego na profesoricu ustavnog prava iz Rijeke, Sanju Barić. Čak bih se načelno i složio s tim tumačenjem, jer nema nikome druge nego po pozitivnim propisima donijeti odluku (koliko god bio nedorečen), ali propis nalaže medicinskoj komisiji donijeti odluku (ili barem mišljenje pa će žena sama donijeti odluku, da zadovoljim za potrebe rasprave tvrdnje dotične profesorice), ali to oni donose na temelju svoje struke - medicinske (pa koje druge?), ne pravne. To si i ti napisao na sljedećoj stranici (mislim na donošenje odluke na temelju struke).

E sad fun fact, Sanja Barić, da se osvrnem na nju, dotična je ipak politički aktivist i samim time neobjektivna (koliko znam lezbijka, čisto da ne bude zabune za koju stranu agitira; a inače su pristrani njezini komentari na više ustavnopravnih tema koje su se pojavljivale).

U ovom slučaju ona je kako veliš zagovaratelj odluke razmatranjem "isključivo sa zakonskog gledišta", a sama se upušta u medicinska tumačenja: "Ovdje se ne radi o tome, već o teškoj malformaciji, ali i opasnosti za ženu neovisno o tome što slušamo od zagrebačkih liječnika".

Priča je kao i inače puno šira, barem se meni tako čini, a Sanja Barić to neizravno potvrđuje: "U ovim slučajevima potrebno je čekati strateške parnice." Naš pravni sustav nije kao anglosaksonski, ali čini mi se (uvjeren sam 🙂, ali hajde, akademski rječnik) na ovom tragičnom slučaju skupljaju poeni i kako se narodski veli "zapišava teritorij", utječe na mijenje društva. Ako je istina da se ovakav slučaj nije nikada dogodio u Hrvatskoj (eventualni feticid djeteta s oštećenjima koje je prošlo već 2/3 trudnoće) onda se preventivno ide prema tome da ga se normira tako da sama majka ima apsolutnu kontrolu bez obzira što medicinska komisija kaže.

Btw. kad smo već kod struke i cijelog ovog licemjerja. Ustav RH kaže da "štiti život", ergo prije donošenja odluke o Zakonu o pobačaju Ustavni sud pošalje upit na sva 4 medicinska fakulteta u državi (struka, jel') kada počinje život? Sva 4 fakulteta odgovore da život počinje začećem. Virujmo struci? 🙃 Ili ipak ne, Ustavni sud je izglasao ono što je morao izglasati, iako bi se svaki prosječni student prava sramio pravnog tumačenja i naknadnih izjava presjednika Ustavnog suda. Uskoro će presuda Vrhovnog suda u SAD-u, kod nas se zakotrljalo, živi bili pa vidjeli, iskreno sumnjam u takve slučajnosti.

Btw. apropo svega ovoga još jedna izjava dotične: "Svako pozivanje na to da se ubija dijete i da je to eutanazija je izvrtanje priče i uvođenje tuđih moralnih prosudbi u postupak koje pravo i zakon ne poznaje". Prilično sam siguran da pravo itekako poznaje što je to dijete, ima li prava (čak ima i nasljednja prava prije nego je rođen), a prilično sam siguran da je netko prije ovog slučaja serviranog javnosti išao među tim krugovima i pitao je li fetus od preko 20 tjedana starosti, i preko kilogram teško dijete da bi malokoji rekao da nije, toliko "progresivnih" moralnih prosudbi nadam se nismo.