Nisam uopce pratio taj slucaj Cavajde, no ako se slazemo oko jedne stvari, a to je da je u njoj bilo dijete, onda se postavlja drugo pitanje za tebe - smatras li da je ispravno ubiti zivo bice zato sto je biljka ili zato sto moze postati biljka ili zato sto ce patiti?

znaš one priče kad pričamo npr. mi Hajdukovci o Perišiću što ne odbije 5M od Tottenhama i dođe igrat za 1M u Hajduk. E, to pričamo mi kojima nikad u životu nije ponuđeno ni 10000 kuna, lako je tuđim ku*cem koprive mlatiti. Ista takva stvar je s tim medicinskim uvjetovanim pobačajima, znači teško je pričati kako ti nebi napravio pobačaj, ako nisi u sebi nosio dijete koje ima manje od 20% šanse za preživit, a i ako preživi biti će biljka, s tim da je moguće da i majka može umrijeti pri porodu.

eh sad, kako to struka u Hrvatskoj kaže da nije za pobačaj, a u Sloveniji kažu da ipak je za pobačaj, onda se sjetim da se u RH 60% ginekologa poziva na institut priziva savjesti, onda razumijem da ta struka odnosno komisija kaže da ipak nije za pobačaj. Pa isti ti ljudi se nalaze u komisiji. 

Najbolje da biskup Košić i slični da svoje mišljenje o ovome 

Za mene je pobacaj prije svega moralno pitanje, a niposto ne vjersko i ne moze me biti manje briga sto neki pop kaze. 

Zato te opet pitam, vrlo jasno, je li tebi prihvatljivo ubiti zivo bice (slozili smo se da je to dijete u svakom slucaju, dakle zivo) zbog bolesti ili zbog toga sto ce biti biljka ili se muciti, ako ono ne ugrozava niciji drugi zivot (dakle, u konkretnom slucaju pod pretpostavkom da zivot majke u nijednom trenu nije ugrozen)? 

znači ovako, ako pričamo konkretno o komisijama u RH, ako se 60% poziva na priziv savjesti onda ta komisija nije relevantna i nema smisla.

znači potrebna je komisija koja se jedino vodi pravilima struke, komisija koja služi medicini, koja služi pacijentima, a ne svojoj savjesti.

u državi u kojoj mi živimo se nažalost crkvu pita za malo previše stvari i kroje malo previše politike, iako ne mogu dokazat, siguran sam da onih 10 od 12 koji obavljaju abortuse u Puli i nisu neki najveći katolici/pravoslavci/muslimani/protestanti/židovi, čak vjerujem da prakticiraju vjeru, ali ne toliko da bi na osnovu vjere zanemarivali medicinu i zdravlje pacijenata.

i da znam da mi žena nosi dijete koje ugrožava njezin život pri porodu, dijete koje ima male šanse za preživit, a ako preživi samo će moći disati, ako i to bio bi svakako za abortus, naravno ako žena to želi.

isto tako trudnoće nastale tijekom silovanja, šta misliš o tome?

Kad se problem ne želi riješiti onda se počne komplicirati sa ekstremnim slučajevima kojih ima u promilima i mogu se rješavati ad hoc. Načelno, o svemu što je povezano sa zdravljem žene ili ploda treba odlučivati liječnik, na osnovu što je moguće preciznijih stručnih smjernica. Ne crkva, ne udruge i ne politika. Većina ljudi se slaže oko toga i tu bi se sigurno moglo naći razumno rješenje.

Problem su prekidi trudnoće na zahtjev, kada nije ugroženo zdravlje žene i ploda. To je onda već stvar politike i predmet prijepora i sukoba. Po meni,najbolje rješenje bi bilo da se takvi pobačaji zabrane a da je država dužna adekvatno zbrinuti tako rođenu djecu, ako već roditelji ne žele. Budući da to nije realno, onda se rade nužni kompromisi tipa do 10 ili 12 tjedana ili slično i onda, prigodno, traže adekvatna opravdanja.

Ajde, barem ste priznali da se Crkvu ne pita. Po nekim upisima ovdje, Crkva je toliko moćna da donosi praktički sve zakone i kroji našu sudbinu.

Moglo bi se o tome koliko je ta ultranazadna organizacija doprinijela razvoju čovječanstva, kolika je njezina uloga u procesu razvitka država koje se danas smatraju sinonimom za blagostanje, ali to je već druga priča.

Undertaker je u postu ispod objasnio tko treba donijet odluku o medicinskom prekidu i tu se nema vise sto reci.

O prizivu savjesti koje je osobno pravo isto tako se nema sto pricati. Kao sto je i Europski sud u vise svojih odluka rekao, ne postoji pravo na pobacaj ili pravo na eutanaziju, tako da nemojmo se praviti da su zene koje zele ubiti svoju djecu ostecene time sto im lijecnik ne zeli pomoci u tome...

Jako bezobrazan post tj. boldano. Doslovno sam napisao da ja ne bi nikom niti dopustio išta, niti bi branio.

Eto šta sam napisao.

Ja nemam znanje odredit što je ispravno, a što ne kod takvih (i ostalih sličnih) slučajeva i nisam dao nikakav stav bi li ja branio ili ne.