Moje pitanje je bilo teoretsko u situaciji u kojoj zivot majke nije ugrozen i na to nisi odgovorio. Ponavljam da ne znam detalje ovog slucaja, pa ni to je li joj zivot bio ugrozen. 

Nemam ja sto podrzavat priziv savjesti, to je strogo osobno pravo za svaku osobu, kao npr. vjera ili seksualna orijentacija. Kako ne mozes nekoga tko nije gay natjerati da bude gay (i obratno), tako ne mozes ni nekoga tko ima priziv savjesti natjerati da ubije dijete. 

 

Osobno nisam sreo nikoga, a niti je ovdje itko napisao da bi zabranio pobacaj u svakom slucaju, a posebice ne ako je dijete vec mrtvo ili ako ugrozava zivot majke. To nije sporno.

S druge strane stvarni ekstremisti traze da se pobacaj dozvoli i u 7. ili 8. mjesecu trudnoce. Komentar o takvima?

A ko ti na to može dat odgovor?

 

Evo ja cu ti rec svoj primjer tj. iz obitelji, moja sestrična je "neželjeno" djete - odbačena od svojih i kasnije posvojena od strane mog strica i strine. Život joj je odličan, pametna je, završava fakultet. Financijski stoje normalno, nikad joj ništa nije falilo, niti neće u široj obitelji je dobila sve nas (i mi nju), družimo se puno i gledam je jednako kao i rođene bratiće i sestrične.

 

Prije X godina je upoznala svoje koji su klošari par exellance i nikad se više nije čula s njima.

iako sam protiv bezrazložnih pobačaja, opet oni su većina pa ajmo napraviti jednu pretpostavku:

žena želi pobaciti (realno kog boli k* želi li muž da žena pobaci), zahtjev joj bude odbijen, ona to dijete na kraju rodi, što na kraju s tim djetetom koje je neželjeno? Imali smo, s obzirom koliko je težak zločin, nemali broj slučajeva ubijanja novorođenčeta namjerno ili iz nemara.

isto tako netko jednostavno nema para za dijete uzdržavat, a abortus mu je zabranjen. Što s takvom djecom? jesu ona dobro zbrinuta? Funkcioniraju li socijalne službe? Funkcioniraju li centri za nezbrinutu djecu?

mislim samo pričamo, ja sam protiv bezrazložnih pobačaja, da opet basketas nebi morao citati postove prije,  želio bi čuti vaša mišljenja kakva će ta djeca imati život?

evo primjer, prijatelj kojemu sam barjaktar u svatovima, neki dan otišao u Liberiju posvojiti dijete jer je kod nas to skoro pa nemoguće

mladi ljudi, imaju svoju firmu, rješeno stambeno pitanje, doslovno ljudi bez mrlje u životu, a nisu mogli tu dijete posvojit

kod nas je doslovno teški problem udomiti psa iz azila, a kamo li dijete

Nasuprot stana u Zadru mi je vrtić pa sam upamtio isto tako obitelj koja je usvojila tamnoputu djevojčicu. 

Žalosno je što se to ne može ubrzati.

Uporno se u ovim raspravama provlače medicinski razlozi, no to nije ključno pitanje. Medicinske razloge i iznimne slučajeve nitko ne dovodi u pitanje, u tome nije bit. Kad se govori o 'za' i 'protiv' pobačaja, govori se o pobačaju kao kontracepcijskoj metodi, ne znam zašto se stalno skreće s kursa i rasprava odvodi u krivom smjeru.

Jednostavno, postoje ljudi koji smatraju da je u redu 'riješiti' se djeteta ako to majka/otac želi, ako ne žele imati tu brigu u svom životu. Naravno, svatko ima pravo na svoj stav, pa tako i ovaj, ali onda to treba jasno i nedvosmisleno reći. A dojam je kako se mnogi skrivaju iza medicinskih razloga i zaista posebnih slučajeva koji nisu ključni kad pričamo o ovoj temi.

 

znači spajanjem spermija i jajne stanice dolazi do začeća, to šta nastaje možemo nazvati oplođeno jajašce, ali to je praktički stanica, ta stanica je jedva vidljiva mikroskopom. Prva stanica se dijeli na više stanica i onda embrij putuje do maternice gdje se nakon 10-15 dana počne hraniti i počinju se razvijati dijelovi koje sam naveo gore kada se šta razvija. I to ostaje embrij do otprilike kraja 8. tjedna od začeća, a nakon toga fetus.

U toj stanici su zapisani geni odnosno stanica sadrži određeni genski nacrt..