Fascinantan mi je broj "Čedomira Karađorđevića" u Hrvatskoj (ljudi djelomično ili u potpunosti nehrvatska porijekla), što sa pravim imenom, što sa onim vlastoručno kroatiziranim koji nam prodaju svoje liberalne i jugoslovenske vrijednosti kroz portale tipa index, telegram, N1 TV i slično.
I sve je to u redu, imati negativan stav prema hrvatskoj državi i hrvatskome narodu, pogotovo ako si jalan jer su urušili nekakvu ideju koju si ti zastupao (bila ona jugoslavenska ili velikosrpska), pa onda to pokušavati podrivati i okarakterizirati sve hrvatsko u suptilno negativnom smislu.
Ali, kažem, nikako mi se ne sviđa ta neiskrenost, da pošteno kažu, ja sam Čedomir/Jugoslav štaveć, mrzim vas i zato pišem ovako, ali ne, oni su svi redom kakti Hrvati "napredna, liberalna svjetonazora", a iznutra kipte od mržnje, ta dvoličnost i licemjerje je za izbljuvati se, draži mi je iskreni četnik sa dna kace ili nepatvorena jugoslavenčina koji ništa ne skriva od ovakve lažljive i podle gamadi.
No dobro, u Hrvatskoj je jednostavno previše ljudi miješana porijekla, pa će ta asimilacija u hrvatsko nacionalno biće potrajati određeni period, to je jednostavno tako i zbog toga ne treba gubiti san (poput Majana).
Tim "levim liberalima" ne treba previše kontrirati, nego im čak treba i povlađivati (sa figom u džepu) kako bi ih se lakše pretvorilo u Hrvate (mislim kroz nekoliko generacija), jer sukob stvara animozitet i usporava proces, a sklad ga ubrzava.
U konačnici, kroz nekih 50-100 godina, kada sve to bude završeno (kažem ta asimilacija), kada rane zacijele, ionako ćemo se međusobno gledati kao što danas gledamo na Mađare ili Talijane.
[uredio Papa Bear - 03. travnja 2019. u 14:25]