Bojangles, svakim svojim upisom sve više pokazuješ koliko si površan. Toliko si površan da te ne mogu smatrati intelektualcem. Svako tvoje pitanje je u stilu: jeli jači Zagor ili Tex Willer, Alien ili Predator.
Kauboj, Marko Marušić, dimnjačar, provokator itd. ne postavljaju takva pitanja, jednostavno nisu površni i zato imaju moje poštovanje. Ti me pak podsjećaš na jednog omiljenog forumaša koji se zove juruncina. Klasični troller koji je za svoje djelovanje dobio ban.
Bio si me pitao što ja mislim - jeli čovjek nastao od Boga ili je nastao onako kako je to opisao Darwin. To je još jedno u nizu pogrješno postavljenih pitanja, zašto? Jer ti, u čitavoj svojoj plitkosti, poistovjećuješ Boga onakvog kakvog ga ti vidiš sa Bogom kako ga netko drugi vidi – u ovom slučaju ja. Drugim riječima, ti me to pitaš uvjeren da je Bog samo onakav kakav je u tvojim očima. Kakvog li ega!
Sa druge strane, ja ne pokušavam riječima uvjeriti nikoga da je moj Bog jedini i pravi Bog. Možda moj Bog i nije jedini i pravi, doista. Ako mi netko drugi pokaže da postoji i neki drugi Bog koji je još bolji od mojega vjerovat ću onda u tog drugoga ako je doista tako. Toliko o mojem egu.
Odgovor na tvoje pitanje dao ti je Cantera pa se neću zamarati, nego ću ti reći tko je moj Bog kojemu se molim i o kom rado slušam – ne da te uvjerim da je jedini i pravi, nego ti pokažem kako tvoje uvjerenje o Bogu ne može biti mjerilo. Moj Bog je ljubav. Ljubav koja je jedini zadovoljavajući odgovor na pitanje ljudske egzistencije. Ljubav koja nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi. Ljubav koja je i umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu. Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi (u Bogu, biti kršćanin, voljeti), a ne zaljubljenost, je svjestan i odlučan čin volje, umijeće, koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili umijeće muzike. I zahtjeva brigu, odgovornost, respekt i znanje.
Ljubav koja je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo. Ljubav je iracionalna, ljubav se ne može objasniti razumom, ne može se objasniti znanošću u koju se ti kuneš. Ljubav nije rezultat seksualnog zadovoljenja, već je seksualno zadovoljenje rezultat ljubavi. Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim. Za većinu ljudi danas, pojam ljubavi podrazumijeva da vas neko voli, a ne da ste vi sposobni da volite. Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi.
Upravo ovo su bile papine poruke, za onoga tko je slušao i za onoga tko ih je htio čuti. Da volimo i da se ne bojimo voljeti, da ono ljudsko ne nadvlada ono božansko u nama. Nažalost, ovakve poruke se ne čuju često. O njima ne piše Ante Tomić, tvoj omiljeni autor i takozvani intelektualac. Vas ne zanima ovo božansko, vas zanima ono ljudsko. Koja je razlika? Ljudsko je ono životinjsko, nagonsko – ono što ti jedino priznaješ da postoji (i što nitko na ovom forumu ni jednom riječju nije negirao, a ni papa). Ali ne, postoji i ono božansko – ono što dijeli čovjeka od životinje: ljubav. A ona je u stvaranju svega i kod svih velikih ljudi koji su bili nositelji napretka bila prisutna ne sa 3-4%, nego sa 100%. Ništa veliko i ništa dobro nije proizašlo iz njezina antipoda – mržnje.
Kada papa govori o kršćanskim korijenima Europe i razvijenog svijeta on govori o ljubavi koja je tom svijetu omogućila da postane razvijen. Zajedničko tome razvijenom svijetu je kršćanstvo, iako ne jedino što je zajedničko – po meni je (kao i papi) ključno.
Eto, plitki moj. Plići si od Bačvica. I to kad je oseka. Tako ti je to kad misliš da sve znaš.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda