Dbalde, pretjerujes, kad je Bush bio u hotelu, a ne na trgu svih Hrvata, sjeti se osiguranja, ja nisam mogao na fax ic, osim iz pravca ilice, a Fax je nekih 300 metara od hotela. O sheratonu neću ni pričati jer je grad bio totalno presjecen, a ponavljam nisu bili na otvorenom, nego u hotelu. Kažeš bile su puške, a kad je Bush bio, falili su samo tenkovi. Nije mi jasno, kakva korist od ovakve subjektivnosti, nadalje Papa je voditelj katolika već 2000 god, a bush? Pogledaj samo osiguranje josipovica, kad god ide s pantovcaka zatvara se Britanac i ide u koloni od 4 auta.

i kinez (li xiao peng ming, kako li vec) kad je dolazio, isto je bilo problema doc na fax, jer je kineska delegacija bila u westinu.... :)

Sjećam se kad jer Bush dolazio kako sam zapeo u Savskoj kod Zagrepčanke i blokirana cesta bila jedno sat vremena a trebao sam samo preći križanje s Vukovarskom (jedno 500 ljudi skupa smenon) i najjača scena prolazi kolona vozila s Bushem a glavonja maše svima iz auta a svi mu odzdravljaju s dignutim srednjim prstom. Neprocjenjivo!

Uostalom upravo je presednik Dikobraz kritikovao svojevremeno Tuđmana zbog toga što je "blokirano bilo pola grada" kad ovaj ide negdje pa je nastavio istu praksu i primjenjivao je makar u posjet došla čistačica iz Europske komisije. I ove komunjare isto, jebate koja je to sprdancija bila nakon 2000. krenuli na posao biciklima, nekakvo samokurčenje ljudi iz naroda koji su u roku tjedan dana prešli u blindirana vozila. Ne, nisu oni svi isti. Nikako! 

dbalde u dosta stvari se slazem s tobom, ali besmisleno je sad izjednacavat neke stvari i povlacit takve paralele. normalno da dalai lamu nebi pratio takav đumbus, jer pola hrvatske valjda ni ne zna koji je po redu, a kamoli kako se zove.

odnosno nemozes ocekivat iste mjere sigurnosti za koncert od 100000 ljudi i od 5000 ljudi. makar oboje bili svjetski poznati i mozda nekakva meta nekome...

osobno nebi imao nista protiv slicnih mjera sigurnosti ako bi bile potrebne. ovi sto imaju problem s jednim, a nemaju s drugim, e to je vec pravi problem 

za tv se slazem.

ovo o koristi je vec druga tema. nekako preopsirna, s obzirom da ima neki duhovni faktor u prici koji je potenciran, ali je nemoguce procjenit koliki je stvarni faktor.

Politička šahovnica

Nedostaje nam savjesti

Ako je barem mali postotak milijunskog mnoštva dotakla papina poruka – to je puno

Dok valjda još nije bilo niti spakirano što će sve Benedikt XVI. ponijeti u Hrvatsku, ovdje su počele političke prepirke. Da će papin posjet Hrvatskoj i njegove poruke vjernicima biti potisnute politikom, moglo se i predvidjeti. Jer, bez obzira na to što je papin posjet i politički, on je javno pretvoren uglavnom u politiku. To i nije osobito za čuđenje jer je kod nas sve manje-više politika. Pa je uvelike postao i papin dolazak. Njegov je dolazak pretvoren u unutarnju politiku, pa i u specifično hrvatsko politikantstvo, i prije nego što je papa krenuo iz Rima. Počelo je s nagađanjima koga je HBK pozvao u Hrvatsko narodno kazalište, tko će se od uglednih i viđenijih uzvanika pojaviti, odnosno tko neće. Pogotovo onih iz politike. Kada je pak papa iz Zagreba odletio, sve je još više postalo politikom. Na koncu bi za ono što se uobičava zvati „naša javnost“ moglo postati važnije što su za sebe iz papina dolaska iskoristili političari nego dobili vjernici.

Krajnje pojednostavnjeno bi se moglo reći da je cilj papina dolaska bio vjernike osnažiti u vjeri, a Hrvatsku podržati u ulasku u Europsku uniju. Ako je barem mali postotak milijunskoga mnoštva bio dotaknut papinim porukama, onda je i to u moralno devastiranoj i malodušnoj Hrvatskoj – puno. Jer sve što je plemenito, etično i lijepo, a što je papa govorio, može jedino biti dobro. Ne mora se biti vjernik pa da te vrijednosti postanu poticaj i naputak za pojedinačno ponašanje i djelovanje. Pa onda i za bolje zajedničko ponašanje i djelovanje. Dosljedno življenje takvih vrijednosti može rezultirati boljitkom, dobitkom za opće dobro. Takvo savjesno ponašanje svih, bili oni vjernici ili ne, može samo donijeti napredak i dobro Hrvatskoj. Ali savjest i savjesno i odgovorno ponašanje važni su ne samo za puk, za tzv. male ljude, nego još više za one koji vode ovu zemlju, za naše elite. Napose za političku, za one koji upravljaju ovom zemljom.

Ako je nešto u ovoj zemlji trajno nedostajalo, onda je to savjest, savjesno, odgovorno i pametno vođenje.

Možda je upravo i zbog papinih spoznaja o stupnju hrvatske etičnosti savjest i bila temeljni problem papine poruke hrvatskim uglednicima u HNK. Među slušateljima papine poruke u tome zdanju nacionalne kulture nisu pak bili samo vjernici. Ali i usprkos tome i taj se odabir uzvanika pretresalo, nj prigovaralo mu se, o njemu politiziralo. Bilo je tipično hrvatski, tj. zašto je pozvan ovaj, a nije onaj. Bilo bi možda navlas isto da je pozivnice slala država, a ne crkva. HBK je pozvao onoga koga je htio, a to je kao i u svakodnevnome životu: zoveš u goste ljude koji su ti dragi, koje ti je ugodno vidjeti. Graja se digla, političnost uzburkala jer biskupi nisu pozvali i bivšega predsjednika Stipu Mesića. Iz kurtoazije i iz tzv. političke korektnosti to su i mogli učiniti, pozvati ga kao bivšega visokoga političkoga dužnosnika. No, nakon svega što je biskupima i Crkvi prigovarao i zamjerao, bilo bi neiskreno i dvolično da ga se zvalo.

Nelogično je, pak, ako prvotno nije bio pozvan ni predsjednik najjače opozicijske stranke, tj. Zoran Milanović. A još nelogičnije što je ljutit javno poručivao da zbog petljanja s pozivnicama i ne kani doći u HNK. Ali je sasvim logično i prirodno da su u najužem krugu odabranih koji su zborili s papom bili bivši ministri – Ljilja Vokić i Jure Radić, kao možda i najzorniji primjeri kako se i u politici može biti vjernik i postupati u skladu sa svojom savješću i sa svojim vjerskim uvjerenjima.

No ima i nevjernika u politici koji su savjesni i pošteni. Naspram tih poštenih vjernika i ateista, u politici smo imali, i još imamo, i amoralnih i nesavjesnih. Bivši nam je premijer bio egzemplar mimikrije: veliki katolik sićušne savjesti. Savjest o kojoj je govorio papa nužna je posvuda, i u državi i u društvu. Jer, temeljni hrvatski problem nije ni gospodarski ni politički, nego etički. Papa ga je samo nazvao – savjest!

naravno da je to subjektivno! Koliko je objektivno potrebno osiguranje? nemam pojma. Je li vidim da su neki sigurni s manje, a neki s više - vidim i to me još više čudi. To što tebe smeta ili ne smeta što je Bush blokirao grad, ne znači da treba smetati i mene. Je li se ja moram slagati s tim? Ne moram. Je li imam pravo prigovoriti? Imam. Je li prigovor argumentiran? Ostavljam drugima da me razuvjere.

A sad subjektivan i idealističan dio:
Papa i bilo koji svećenik koji propovijeda mir, ljubav, vječni život duše i spasenje bi se trebao nasmijati u lice svakom ovozemaljskom strahu i čista srca i uz Božji blagoslov pristupiti vjernicima i nevjernicima ufajući se u mir i ljubav šireći Božju riječ, a ako ga zlo i susretne, dočekati ga sa mirom i vjerom u vječni život.
To je upravo ono što Crkva stoljećima propovijeda i očekujem da se prva toga drži.
Sve ostalo je gubitak vjerodostojnosti u mojim očima.

na ove usporedbe oko duljine vođenja Crkve i USA i usporedbe s Josipovićevim osiguranjem radije ne bih reagirao, nisu mi utemeljene.

gle, meni je samo stalo da se vodi argumentirana rasprava i da se ne raspravlja po ovom principu kojeg vejn spominje, iako ne dijelim njegova iskustva o strani koja češće prakticira takve ad hominem ispade. Cijenim sva argumentirana stajališta, a nemam previše obzira prema onima koji vide i znaju nešto što nije napisano i obračunavaju se s time.
Prva reakcija mase ljudi na ovakvim temama je: tko je to napisao i onda napadni čovjeka u skladu s onim što si projicirao u svojoj glavi o njemu. Forum je baš stvoren za tako nešto. Nitko ni najmanje ne pazi što piše.

Mislim da sam rekao sve što sam htio, kad me već povlačilo za jezik i dražilo jagodice, pa se povlačim s ove teme.

hrvojeZ je sto bi dolje u nas rekli oriđino.