Zaslužuje naći se ovdje.
Sestra Bernardica je napisao/la:
Svaki kršćanin treba biti svjestan kako je red da, umjesto
ludovanja i kojekakvih budalastih tulumarenja na koja nas potiču mediji
da "ispratimo staru godinu i uđemo u novu", na svršetku ove građanske
godine zahvalimo Bogu za sva primljena dobročinstva.
Predobri Bože! Na svršetku ove godine dolazim k Tebi da Ti zahvalim na svemu što si mi udijelio protekle godine.
Zahvaljujem ti ponajprije za nebrojene milosti i duhovne darove od kojih
sam ja tek neznatan dio primijetio i osjetio. Zahvaljujem Ti da si mi
tolike molbe dobrostivo uslišao, da si tolike moje zablude popravio i
tolikim me rasvjetljenjima, spasonosnim opomenama i duhovnim utjehama
obasuo.
Zahvaljujem Ti, nadalje, i na milostima vremenitog života, osobito da si
me i ove godine očuvao na životu, iako sam svojim grijesima toliko puta
zaslužio da mi ga oduzmeš, kad sam ga tako često zlorabio. Hvala Ti na
tolikim drugim dobročinstvima: za zdravlje, za sreću i slogu u obitelji,
za uspjeh u pothvatima i blagoslov u vremenitim stvarima!
Zahvaljujem Ti, napokon, Bože moj, i na darovima koji su me bolno
pogodili. U duhu žive vjere i djetinjeg predanja gledam u njima Tvoju
očinsku ruku jer znam da ih je Tvoja dobrota poslala za moj popravak i
duhovno dobro. Daj mi samo predanje u Tvoju svetu volju i strpljivost da
u svemu i po svemu, što me zadesi, Tebe proslavim i dušu svoju spasim!
Ti si me, eto, Gospodine, protekle godine tako divno vodio: znao si
dobrostivo sputavati moje strasti, obuzdavati neuredne težnje,
raspršivati strah, olakšavati žalosti, tješiti me u potištenosti, jačati
u slabosti. Budi i sljedeće godine moja snaga da Ti vjernije služim i
što savršenije ispunim Tvoju svetu volju, pa došlo što mu drago! Ti si
uza me, pa čega da se bojim? U Te se, Gospodine, uzdam, neću se
postidjeti dovijeka!
Druga misao koju želimo dozvati u pamet na kraju godine odnosno zadaća
koju treba obaviti jest - inventura: kako smo "duhovno poslovali" u
2010. godini! Dakle naša je kršćanska dužnost da dobro ispitamo vlastitu
savjest i uvidimo kako smo se služili darovima i dobročinstvima koja
smo primili od Boga. Pa ako pronađemo nevjernosti, propuste,
zloporabe... bit će dobro i korisno da se od srca pokajemo i zamolimo
Boga da nam oprosti. Takve redovite "inventure" pomažu čovjeku da
poslije kad zatreba lakše obavi i veliku "životnu inventuru"! I upravo
bi nam zahvalnost i kajanje
-
a ne bučno pjevanje, pijano urlikanje i vatromet! - trebale biti
najvažnije i najsvetije dužnosti. Jer ima mnogo toga u protekloj godini
na čemu moramo Bogu zahvaljivati, ali isto tako mnogo toga zbog čega se
moramo kajati!
Stara godina doziva nam također u pamet
veliku istinu o prolaznosti vremena - i života. Sve prolazi i nestaje na
tom svijetu. Zato nije dobro da tugu zbog toga utapamo u opijatima, ali
ni da na tome nesigurnom terenu - kao na pijesku! - gradimo svoju
sreću, tj. životnu kuću. Odnosno, nitko nije lud da gradi kuću na mostu
jer se tu ne stanuje, nego samo preko njega prelazi. Ovaj je život
kratak i prolazan i stoga se ne smijemo ovdje ugnijezditi kao da ćemo tu
vječno ostati.
"Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka
budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele,
kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju
ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta"
(1Kor 7,29-31). To nije nikakav defetizam, nego kršćanski realizam,
koji nas potiče da stalno imamo na umu "tri posljednje stvari svakog
čovjek" (kako ih je definirao stari katekizam):
1. Smrt; 2. Sud; 3. Raj ili pakao. A kao djeca također smo učili pametnu i pobožnu misao: Spomeni se, čovječe, posljednjih stvari - pa nikad nećeš sagriješiti!
Dakle, kao koristan zaključak,
Silvestrovo (po papi
Silvestru iz IV. st. u vrijeme
Konstantinova mira
nakon 314. god.) kao posljednji dan kalendarske godine, može nam biti
podsjetnik i na posljednji dan našega života - na koji treba uvijek biti
spreman da nas susret s Gospodinom ne zatekne nespremne! Ali također
ovaj nam dan mora biti poticaj da se ozbiljno pripremimo za ulazak
(premda virtualni, jer ništa se spektakularno u ponoć ne mijenja!) u
novo vremensko razdoblje od 365 dana. Jer, prema jednoj uzrečici, ako se
po jutru dan poznaje, a nova godina po prvom danu - jao mnogima! Zato -
pamet u glavu, a u srce kajanje i zahvalnost!
Svima želim trijezan i blagoslovljen prijelaz!