Nazovi Bosnu kako hoćeš. Mislim ono, što je bitno stanovniku Grenlanda da li je to država ili teritorij. Da li je Švicarac etnik države, kantona ili svoje matične zemlje?? Bitna su prava i slobode koje možeš ostvariti.  Mislim da sam bio dovoljno jasan...

Nitko ne potencira da bi bilo koga iz Bosne trebalo otjerati, potjerati, zatući ili orobiti. Srbi u Bosni imaju svoje legitimno pravo na život, rad, slobodu, vjeru, nacionalno organiziranje i sl. To je realitet. Ali to isto pravo trebaju dati i drugima. E sad, bosanski Srbi imaju rezervnu varijantu bivstvovanja, uostalom kao i bosansko-hercegovački Hrvati (takav sam i sam i po ocu i po majci!!). "Mi" imamo i Zg i Bg i tu smo doma. Sela su nam prazna, a rodbine po Hrvatskoj ili Srbiji koliko hoćeš. Muslimani nemaju taj problem identifikacije sa svojom zemljom. Oni su ponajmanje krivi za ovaj rat jer su Jugom dobili sve što nikad nisu imali i vole je više od svih nas zajedno. 

Za mene su povijesno gledano muslimani u Bosni prvenstveno poturčeni stanovnici tih krajeva, bilo oni Hrvati, Srbi, bogumili ili kako već hoćeš. Da nije bilo 500 godina Turske tiranije, ni Čarnojević ne bi vodio Srbe na sjever i zapad, a ovi onda islamizirali sve što se moglo. Kako ?? Pa mrkvom i batinom, i tako 200 godina...

E onda nastupa srpski "crime story". Ajmo u Jugu, i sve je naše, državna zemlja, državna crkva, državna administracija, državna vojska, državni budžet, državne pomoći, državna naseljavanja, državni posjedi na upravljanje...

Turski beg i srpski žandar su bosansko-hercegovačkom Hrvatu dva brata - Kurta i Murta..

Metode suptilnije, svijet povezaniji, ali pomaci mali... Kosovo možeš vratiti, ali treba pobiti ili raseliti 2 mil. Albanaca.

Srbin i Hrvat obnove kuću u Bosni na račun Europe i prodaju je za 50 m2 stana u Beogradu ili Zagrebu. Kome ?? Ma nebitno kome, samo daj lovu... Tako ste "bježali" s Kosova 70 godina i kupovali Bosnu i Hrvatsku kreditima savezne pomoći. A posjeda SPC imate i sada koliko hoćete u svim gradovima Bosne i Hrvatske (ima vas i na Visu, bili ste tamo i prije Hajduka...!!!) 

Rat u Bosni ste započeli sami. Neki svatovi u Sarajevu, ubijen čovjek, ništa se ne zna, ali zna se da to Srbima "oni" spremaju omče i lomače. Pa udri po Semberiji, Krajini, Ravnome, granatiraj hrvatske gradove, Sarajevo mrcvari 3 godine, kreni prema Mostaru i ušću Neretve, gađaj Dubrovnik topovima s trebinja, ma užas...

Pa niste vi Kinezi da vas ima milijardu, ima vas samo duplo više.

Pa kad opet dođete za 50 godina, opet možeš računati da će nas biti...

Moj stari radi ko policajec ima 650 eura, stara radi u biblioteka i zema 450 eura. Oni dobro zive za nasim uslovi toa znam.

Tvoj stari mozda zema 250 eura u fabrike ? ali postoi prosek.

Ja pa kad citam tebe i Skopje kao da citam Branko Cervenkovski i toa pijan Branko.

Takva je ekonomije u balkan. Nie samo problema u Makedonija.

Uzemi lopata u raka sta visis ovde na interneta ?.

On koj radi on ima para, striko mi zema 40.000 eura godishno od grozje.

Ama naravno nema vreme za internet i kafani ako se zanimavas so toa.

I jedna prigodna za NK Osijek:

Iz guzice opet vire 
Kohortina plava lica 
ma, ne zna se sto je sire 
ili pička il' guzica

Tamo momčad muda nema 
guzite se godinama
svakog puta ista tema
ni boda protiv Dinama

Ref. 2x
Inati se, Osijeku
guzica nek tvoja peče

Noge ti se odsjeku

Svaki put kad Mamić reče

Još se pamte utakmice 
sva skidanja vaših gaća
Crveni se vaše lice

Jer vas Mamić plaća

Slavonija vas se stidi
šupak svoj ste dali  
i sve više ljudi vidi

Dinamovi ste vazali

registrirala sam se samo da pošaljem pusicu mom luxiću - najvećem dinamovcu s kojim sam virtualno vodila ljubav

Luxić,pa koja ti pak ova dronfulja ??? Znači varaš me, a mislila sam da ima nešto između nas....

Samo da znaš ono za Tomečaka je istina,ne lažu te bila sam s njim!! Sjajan je nogometaš,brz i eksplozivan a ljubavnik,ljubavnik je jooošššš bolji!!! I zato zbogom Žaruljko ZBOGOOOOM!!!!

KAD MI EURO SJEDNE NA VOLEJ by Dropshotski

Nije me volja tražiti neku temu direktno vezanu za nadolazeći EURO pa ću ispaliti ovaj post ovdje. Neki dan razgovaram s prijateljem i tvrdim mu kako se na temelju predrasudizma može točno zaključiti što će se događati ovog ljeta s reprezentacijom i vidjeti koliko smo odnosno jesmo li uopće, iskoristili dosadašnja iskustva, sazrijeli kao reprezentacija i/ili kao nacija.

SCENARIJ BR. 1

Blago rečeno ''ršum'' od kvalifikacija izgleda izbrisan jednom simboličko-''povijesnom'' osvetom nogometnoj Turskoj - u prijevodu jednom dobrom utakmicom s izgubljenim suparnikom.
U naciji se polako skuplja euforija za nadolazeće prvenstvo. Mjesecima prije pojedini nogometaši - vjerojatno nevoljni odgovarati novinarima na stoput prežvakana pitanja (i osobne prirode) ili vođeni iskrenim optimizmom - najavljuju da bi Hrvatska mogla napraviti velike stvari na EP-u. Ovo predviđanje su počeli već potvrđivati Olić, pa Pranjić, pa Kranjčar.
Tjednima pred prvenstvo hmeljska industrija zahuktava atmosferu sa svojim reklamnim uratcima, više ili manje, inspirianim uputstvima iz Goebbelsove ladice s prijedlozima. Vjerujem da će tu bit svega, od portparola tipa ''Marš na Poljsku s Ožujskim'' do ''Zapalit ćemo Ukrajinu s Karlovačkim''. Puno slow-mo pogađanja lopte na volej (u gol bez vratara ili obrane!) i dubokih hrapavih glasova ala Navojec koji iz dubokog mraka najavljuju ''Bog i Hrvati - tko nije neka posebno, vrlo posebno pati''.
HRT sprema svoju mamutsku cjelodnevnu emisiju s kompulzivnom napućiteljicom usana - Milom Horvat (dovoljno si seksi i bez tih sranja, Mila). Biliću se pokušavaju izbiti sve moguće nerealne procjene iz usta. Židak piše budalaštine o irskim pubovima i pivi koje je vjerojatno našao na Wikipediji, a pročitao preko Google prevodioca.
Lavina (super-)optimističnih komentara potaknuta što čistim navijanjem, što propagandom, što čistom željom za zabavom u potpunosti prekriva glasove skeptika. Trappattoni je ishlapio, Irci su B liga, itd. Slušamo po 1000. put kako je ''PRVA UTAKMICA NAJVAŽNIJA'', kako je ''PRVA UTAKMICA NAJTEŽA'', kako ''O PRVOJ UTAKMICI OVISI ČITAVI NASTAVAK PRVENSTVA'' i bla.
I KONAČNO, KO-NA-ČNO dolazimo do utakmice poslije svih reklama i specijalnih izvještaja i Vikijevih simpatičnih reportažica o ničemu - KONAČNO TEKMA. Puno ''šaha na terenu'', ''zatvorene igre'', ''taktičkog nadmudrivanja'' - s 5, 6 šansi na čitavoj utakmici. Irci znaju da nisu bolji, ali zato trče k'o manijaci - Hrvatima se smrzle noge i od pumpanja i od očekivanja i od vežnosti ''zadnjeg turnira sa Slavenom''.
Rezultat 0:0 ili 1:1. Dovoljno razočaravajući da netko prigovori, ali nedovoljno da bi ugušio ''SNOVE O MEDALJI''. Ovo je bila ''samo prva utakmica'' i sad ''kad smo se riješili treme'' (ovo će vjerojatno iz Modrićevih usta izaći - polako i postojano) slijede nam STARE MUŠTERIJE - Talijani. Ali - što? Talijani nisu pretjerano blistavi i odnos snaga na terenu je otprilike kao što je realno bio u Japanu. Uključuje se karma i notorni ZAKON VELIKIH BROJEVA. Imamo stativu, imamo prečku, imamo previd suca za čisti penal počinjen na Oliću. Talijani - koji su komotno izgubili od Španjolaca uvaljuju jedan od njihovih tipičnih golova u zadnjih 10. minuta i sljedećih 8. se vrlo profesionalno valjaju po cijelom terenu - E TUTTO FINITO! (1:0 ili japanskih 2:1 za Talijane) ''Moralo se i to jednom dogoditi'' - razočarano šapuće Ćoske u mikrofon - ''Zakon velikih brojki''. Mila nezadovoljno pući usne, dok nam Beusan potvrđuje sve ono što već i ptice na grani znaju. Kreće ono grozno, ''svi smo ga htjeli izbjeći'' - ''BAVLJENJE MATEMATIKOM''.
Hrvatska ulazi u posljednje kolo - s iskonski hrvatskom situacijom - IZVLAČENJE U ZADNJEM KOLU PROTIV NAJJAČEG SUPARNIKA (ovog puta najjačeg NA SVIJETU - 'čestitke' našima). Plus, naravno, treba nam minimalna pobjeda Iraca protiv Talijana. Bilić se satr'o ponavljajući da ''bit će teško'', ''mi moramo misliti na svoju utakmicu, a ne na Talijane i Irce''. I počinje posljednja utakmica na Europskom prvenstvu. Španjolci ulaze u susret samozadovoljno - možda čak i s blago miješanim sastavom - već su prošli i siesta je počela. Hrvati se TRSE iz petnih žila. Olić upada u šesnaest i puca, lopta se odbija od ''Piketa'' i sjeda Modriću na nogu čiji šut Puyol okrzne glavom i skreće u donji kut - taman ispod Ikerove ''miške''. Cca 30. minuta - 1:0 HRVATSKA! Nakon 10. minuta bunkerskog festivala i odbijanja bijesnih španjolskih napada Ćoske ekstatično dojavljuje da su Irci poveli 1:0 i to iz ''kaznenog udarca''! Netko je dosudio penal PROTIV Talijana - nevjerojatno! Optimizam je na vrhuncu! Je li moguće da će se ''bogovi konačno jednom nasmiješiti i Hrvatima''!? NIJE. U 44. minuti Iniesta radi budale od naših centralnih, posjeda na dupe Šimunića i elegantno proslijeđuje loptu po zemlji u dalji kut pored visokog Stipe. 1:1 završni rezultat prvog poluvremena.
Drugo poluvrijeme Španjolci stvarno zapinju. Mi pogađamo stativu i ''Iker brani ne-mo-guće''. A s druge strane 2:1 za Španjolce - i to gol glavom - što nas baca u depresiju. Ali ni to nije bitno jer smo saznali u međuvremenu da su Talijani izjednačili - i to, ni manje ni više - IZ PENALA. Uf! ZAVJERA PROTIV HRVATA! To ste prvi put čuli, ekskluzivno - na HRT-u!
Španjolci zabijaju pred kraj još jedan gol i to je 3:1. S druge utakmice - Talijani su preokrenuli tekmu iz kontranapada (a kako će oni drugačije) i sad je 2:1 za ''Žabare''. Ivica Olić zabija u nadoknadi svoj počasni oproštajni gol za konačnih 3:2. ''Bravo Ivice'' - ''šteta što je, eto, prekasno'' - s dugim uzdahom promrmljava Ćoske.
Završilo je još jedno ''veliko prvenstvo'' za Hrvate. Novinari slave ''herojski otpor'' svjetskim i europskim prvacima, narod pljuje po Biliću nemilice, Bilić najavljuje konačnu ostavku, senilni Marković priča gluposti (to sami izaberite što će izvaliti - moja opklada je da će okriviti ministra sporta koji je narušio atmosferu unutar saveza prije prvenstva).

I sad - nećemo se šaliti - ovo je, ruku na srce, najvjerojatniji scenarij i, ruku na srce, tipično hrvatski. Kažem ja svom prijatelju - jedini način da izbjegnemo takav scenarij jest da HNS odabere jake prijateljske utakmice u kojima ćemo dobiti po piksli pa će narod kritički otpratiti reprezentaciju na prvenstvo ili da nam se posreći k'o onomad u ljeto '98. s onom Slovačkom u Puli. Ali, kažem mu, poznavajući kako funkcioniraju HNS i ''nema nikih problema'' (tada se još nisam zanimao i nisam znao protivnike u pripreminim-prijateljskim) oni će odabrati sve neke srednje žalosti ili prividno čvrstu konkurenciju za pripreme koji su ni vrit, ni mimo. Rezultati će bit ili splačina koju nitko neće znati uhvatiti ni za glavu, ni za rep ili će biti beznačajne pobjede koje će samo potpaliti neosnovanu euforiju. Super za pivovare, loše za pristup i konačni rezultat - odnosno hrvatski nogomet.
I onda je raspored prijateljskih izašao u novinama. I gle-gle - mediokritetna Švedska nam je najjači protivnik u pripremama!? ''Najbolja druga reprezentacija u kvalifikacijama'' - to bi kao trebalo značiti nekakvu kvalitetu. Ma, molim vas! Zatim Estonija i Norveška! Svaka čast tim reprezentacijama, ali to nije razina na kojoj vježbati za rezultatski iskorak na Europskom prvenstvu.
Kontraintuitivno - poraz s Norveškom bi nam još najbolje i poslužio za sami EURO.


SCENARIJ BR. 2.

Nakon dosadnog i tvrdog remija sa Švedskom, hrvatska reprezentacija je pobijedila Estoniju minimalnim rezultatom i lošom igrom te remizirala s Norveškom. Očekivanja nacije su na DNU. Čak su i reklame za razne pivovare više fokusirane na pošalice npr. s četiri stereotipizirana regionalna tipa nego na kvazi-ekstremistično napumpavanje. Rezovi na HRT-u i općenito zbog krize najavljuju manje ambicioznu emisiju o ''EURU'' ove godine iako su svjesni da te emisije imaju nevjerojatnu gledanost i u široj regiji oliti ''regionu''. Čak i Mila pokazuje da će odsad ekonomičnije pućiti usne.
Izjave naših reprezentativaca su donekle skromnije i ulaze u B niz klišeja: ''dat ćemo 120% od sebe'', ''što god bilo ostavit ćemo srce na terenu'' i ''idemo utakmicu po utakmicu'' s nezaobilaznom ''lopta je okrugla''. Bojimo se Irske! U dnevnim novinama pišu se balade o irskoj izdržljivosti i snazi. Židak objavljuje komentar pod naslovom ''Ne vjeruj Ircu ni kad ti ćup zlata na kraju duge nosi, a još manje starom Talijanu'' - gdje bulazni o Bramu Stokeru i irskim vampirima kojima će se teško oduprijeti ''hajduci iz maksimirske šume''.
Prosječnom hrvatskom navijaču se par dana prije utakmice želudac veže u čvor samo kad vidi nešto zeleno, a Bozanić & masked company zabranjuju štovanje, čak i spominjanje Svetog Patrika za vrijeme ''Eura'' te proglašavaju Dublinerse ''muzikom iz pakla'' ili čak možda ''iz Srbije''. Hrvatska vlada je pod iznimnim okolnostima dopustila okupljanje na Markovom trgu gdje se svesrdno, uz tamburice, pale knjige Oscara Wildea. Odraz vatre u naočalama nasmijanog i nacvrcanog Šeksa, te plavim arijevskim Milanovićevim očima, postaje neprocjenjiv kadar hrvatske stvarnosti. ''Tako mu i treba, neka peder gori'' je uzrečica događanja.
Među nogmetnim pukom - masovna bespoštedna pljuvačina ''nesposobnog Pletikose'', ''trule obrane kombinirane od mladih kiksera i propalih veterana'', ''srednjeg reda s Kranjčarom koji ne zna trčat i Modrićem koji ne zna šutnut'', a u napad imamo bogat ''izbor mediokriteta na svjetskoj i kontinentalnoj razini''.
Prijenos utakmice počinje Ćosketovim nabrajanjem svih igračkim i trenerskih postignuća legendarnog, mitskog Trapa. I nitko, doli malo bolje upućeni, nije svjestan da se ustvari suočavamo s talijanskom verzijom Ćire Blaževića. U studiju kapi znoja padaju s napudranog čela Mile Horvat dajući poseban sjaj, posebno ističući njene ukočeno napućene usne. Čak i njen dekolte izgleda - napet.
Viki se javlja uživo s ruba terena gdje intervjuira rezervu Strinića (otkud sad Strinić tu!?) koji izjavljuje ''ATMOSFERA JE - DO JAJA!!!''.
Ćoske javlja da ne samo naši novinari, već i strani ''reporteri'', verbalno onaniraju na to kako lijepo Hrvati pjevaju svoju himnu. ''A oni, poput bosanskih i srpskih kolega, čak ne razumiju ni riječi, dame i gospodo!'' - usklikuje Ćosić. A sukomentator ''Gol-Gol'' Štimac uzvraća: ''Predsjednik Marković se nije potrudio pripremiti prijevode! Propust, još jedan propust! Glasajte za mene!''
I KONAČNO - KO-NA-ČNO nakon svog trla-brlanja počinje utakmica! U gužvi na sredini terena Irci su iz nekoliko odbijanaca ukrali loptu, sjurili se lijevim bokom i nakon oštrog centaršuta plasirali loptu glavom u donji lijevi kut dok se Plete nije ni pomakao. Šimunić je propustio svog čovjeka i pljuvanje po Joe-u je krenulo. Hajdukovci su istovremeno tužni i likuju. Ovdje na forumu Vile dijeli banove zbog klubaštva. Čitava nacija pred malim ekranima u isto vrijeme izgovara: ''Znao/znala sam!''
No, nakon irskog vodstva isti ti Irci ne mogu doći do lopte. Naša kombinatorika je iznenađujuća - izgledamo fleksibilno i mobilno kao protiv Njemačke 2008. Mijenjaju se mjesta, otvara se prostor, nekoliko je igrača izuzetno raspoloženo što se vidi po driblinzima i stvaranju viškova. Blizu smo čovjeka i primjenjujemo ekspanziju u presing i povlačenje u čvrsti blok iznimno precizno i sinhronizirano. Duge oštre dijagonale jednostavno izluđuju Irce. Prekršaji su sve bliže irskom kaznenom prostoru. Pokušaji glavom, ljevicom i desnicom sijevaju pored irskih vrata. Presing na suparničkoj polovici preko Olića i Manđukića jednostavno ne dozvoljava ''povampirenim pivopijama'' (nemojte se zbunit - misli se na Irce, ne na nas) da zadrže loptu duže od minute. Naši, a bome i strani izvjestitelji proglašavaju da je nemoguće izdržati ovakav pritisak. Na otoku usred Atlantskog oceana mnogi zeleno okićeni navijači osjećaju lokvice u gaćama.
I naravno, nevjerojatna šutina Rakitića nakon odbijanca iz presječenog dribling Modrića smješta loptu u same desne rašlje. Erupcija na stadionu i kod kuće - kraj prvog poluvremena. Drugo poluvrijeme završava rezultatom 3:1 - Mandžukić, Eduardo (ušao umjesto Olića u 78. minuti). Kraj i totalno ludilo. Mila ne može sakriti osmijeh, ali u isto vrijeme pokušava pučiti usne što joj daje nekakav šizofren izgled. Viki nesvjestan da je uhvaćen u kadru hitro napušta svoju kriglu irskog piva (Kilkenny možda) i s osmijehom od uha do uha govori: ''Imamo ovdje...''. Ali nema nikoga - svi igrači su na terenu u gomili skaču jedan na drugoga kao leglo napaljenih zečeva. Štimac kvazi-profetski procijeđuje kroz zube: ''Jamajka'', dok se inteligentni dio gledateljstva suzdržava od povraćanja na to n-to preseravanje.
Na youtube se već masovno upload-aju golovi s posebnim naglaskom na specifično-profesionalni Čosićev vrisak. Prvi komentar ispod prvog videa je: ''Ćos je legenda!''.
Španjolci su odigrali tešku tekmu s Talijanima. Ne zbog Talijana, nego zbog svog lošeg dana. Jednostavno su im uspjeli zabiti samo dva gola i sretni su što se nije ponovila Švicarska. Dos a zero za europske i svjetske prvake protiv ''još se svi čude kako su oni uspjeli toliko puta osvojiti svjetsku krunu''.
Euforija je nezadrživa, ali Bilić poentira - ''sa svim poštovanjem prema Ircima, Talijani, višestruki prvaci svijeta, su puno teži zalogaj, a tu je i igra velikih brojeva.''
Narod je svejedno euforičan pred drugu utakmicu. Hrvatska igra...sjajno. Jednostavno su samo donijeli onu igru koju uvijek imaju u drugoj utakmici skupine, ali na još jednoj višoj razini. Kako je bio kvalitativni omjer igre između susreta protiv Austrije i Njemačke, sada je istovjetan onome protiv Irske odnosno Italije. S tim da smo protiv Irske odigrali izvrsno. Talijani stvarno ne znaju s koje strane prijeti veća opasnost. Njihovi stari umorni majstori s pokojim bljeskom i mladi mediokriteti ne mogu pratiti hrvatski srednji vez. Srna puca iz prve pukotine, Mandžukić i Olić se jednostavno ne daju srušiti. Talijani pokušavaju igru usporiti fizičkom utakmicom, ali samo zarađuju žute kartone. Dugo nismo vidjeli ovako aktivnog Modrića koji igra oba poluvremena na istoj razini. Može li Hrvatska učiniti Talijanima ono što su im učinili Nizozemci 2008.? Izgleda tako. Kombinacija iskusne mladosti i prekaljenih veterana stvara predivne kombinacije. Prvo poluvrijeme završava 2:0 za Hrvatsku (Ola-lola i Čarli - glavom - WOW!). Nacija je u deliriju - na hrvatskom twitteru trendira izraz ''stare mušterije''. No, Talijani ne bi bili Talijani da ne uspijevaju uvaliti nekakav Inzaghijevski gol. I to je upravo ono što se događa u 55. minuti. Nakon početne samozadovoljnosti Hrvatska ozbiljno uzvraća. Stativa i bliski susret sa spojištem grede i stative. Talijani se panično brane. U toj panici i nervozi jer su mislili PO TKO ZNA KOJI PUT da su Hrvati jazavci - birajte jednog od braniča koji biva isključen zbog drugog žutog kartona. Ako bude igao Totti, onda će to biti Totti.
Opsada gola se isplaćuje u 83. minuti kada Mandža biva nagrađen za svoju upornost ili Dudu koristi svoju spretnost, uspijevajući pospremiti odbijanac iz gužve nakon kornera. 3:1 - ''NEVJEROJATNO''! Strani reporteri se satiru od toga da Hrvatsku proglašavaju mogućim hitom prvenstva. Počinju rasti zazubice pred konačni sudar u skupini. Oči se već okreću skupini s kojom se križamo gdje se nazire mogući sudar/osveta s Englezima.
Nevjerojatni scenarij - Hrvatska ulazi u posljednju utakmicu skupine sigurna u prolaz. Ma i nije tako nevjerojatno! Pa što smo tek radili 2008.! Kruti Irci bivaju bolesno natamburani od strane Španjolaca - čak 5:0. To daje povoda mnogim HRT reportažama u svrhu mitomaniziranja njihove reprezentacije. Narod više nije briga. Govori, isto što i sada, ''samo da se ne osramote''. I...
LJEPOTICA PRVENSTVA! Nešto ala legendarni susret Nizozemska - Češka iz 2004. Udario junak na junaka i sve frca od prilika i akcija za polizat prste. Rezultat se kreće s bolesnim preokretima - 1:0, 1:1, 1:2, 2:2, 3:2, 3:3. Ćoske proglašava ovo ''Modrićevim prvenstvom'' na temelju inspiracije u sukobu s Iniestom i Xavijem. Olić i Mandžukić su se skoro pomlatili sa Sergiom Ramosom nekoliko puta, a Španjolci opsjedali suca rekordnih 12 puta jer navodno pušta pregrubu igru. Srna vuče Puyola za kosu jer ga je ovaj pitao ''Tko ti je taj Igor?''. RAT! Ukupno 6 žutih kartona! Šimunić se smije - on je jednostavno otporan na žute kartone. Španjolska hoće tika-taka, ali Hrvatska igra takav presing da bi joj i Real Madrid pozavidio. Daju i posljednje atome snage i znanja jer znaju da igraju protiv najboljih. Negdje u redakciji Indexa nekakav priučeni ''novinar'' sa završenom osnovnom školom prenosi krivo prevedeni naslov Marce - ''Dostojno finala''.
KRAJ IGRE PO SKUPINAMA. Hrvatska je prošla kao - kaže Židak ''najbolja druga reprezentacija''. Gol razlika je odlučila da su Španjolci ipak prvi u skupini - i to za SAMO JEDAN gol. Četvrtinale Engleska - Hrvatska, dok Španjolci idu na Ukrajince. Novinari obje zemlje i čitave Europe likuju. Ponavlja se sudar koji je obilježio posljednjih nekoliko godina. Englezi su, naravno, već uvjereni u prolaz s obzirom na naše posljednje susrete - poslovno bahati kao i obično. Viki - zamijećuje ironiju da je u Engleskoj jednog Alexa Fergusona i Arsena Wengera ovo već treći izbornik od kvalifikacija za EURO 2008., a Hrvatsku - zemlja poznata po mijenjanju trenera kao čarapa - još uvijek vodi Bilića. Jedina tužna strana svih ovih događanja je što unatoč nikakvim zaslugama i totalnoj nesposobnosti Marković kupi lovorike i likuje na sebi svojstven senilni način.
Englezi nas, pomalo kao Talijani trenutačno, hrane podcjenjivačkim procjenama i podacima poput - kladionica William Hill ni nema ponudu za pobjedu Hrvatske - samo razne verzije pobjede Engleske. Izvještaji podsjećaju opet na Tursku traumu iz 2008. Razni nadri-svećenici blagosiljaju reprezentaciju (treba se ipak nekako isplatit tih 300 i kusur milijuna koje kradu iz državne blagajne svake godien), Mamić s trubačkim orkestrom svira serenade pod prozorima reprezentativnog stožera (opet problemi s policajcima), izvlače se iz naftalina sve demo-snimke Bilićevog benda. Prodaja zastavica za aute i navijačkih rekvizita skočila je diljem zemlje za 500%. Vlada je iskoristila priliku da najavi kako rasprodaje i ono malo što je ostalo (CO i ostalo) - dok nitko ne obraća pažnju. Nepoznati kipar iz Babine grede priprema bistu Slavena Bilića, a izumitelj iz Kaštel Sućurca je dizajnirao novi jastučić za ljude koji imaju probleme sa hemeroidima po obliku napućenih usana Mile Horvat. Mila nije shvatila to kao kompliment i razmišlja o tužbi - što onda daje i Indexu materijala da piše o nečemu u njihovom prosječnom intelektualnom dosegu. Uglavnom LUDILO JE NA VRHUNCU!
U najavi utakmice Pacak piše onako - korektno sročenu kolumnu nabrajajući sve ''velike pragove'' pred kojima je bila hrvatska reprezentacija u zadnjih 16 godina. Juriš s druge strane revitalizira traumu s Nijemcima i Turcima - s možebitnim naslovom ''Hrvatska i četvrtfinale Eura - treća sreća?''.
U Karlovačkoj pivovari zadovoljno trljaju ruke: ''Naš korner je pun! Ovo je prvenstvo sazdano od zlata! Nitko se više ni ne sjeća da smo ubili Zdravka Martinovića i njegovog psa pa svalili svu krivnju na neku nedužnu liječnicu iz hitne! MISSION ACCOMPLISHED!''
Čak i Branko Uvodić organizira natjecanje u ''air tamburici'' u čast hrvatske reprezentacije. Rošpija Pusić po tko zna koji put laže koliko je duga i široka tvrdeći: ''Tek sad kad smo ušli u EU - možemo i osvojiti Europsko prvenstvo.'' Flak proglašava da su hrvatska reprezentacija i Slaven Bilić oduvijek njemu bili: ''My preciousss''.
I nakon svih izvještaja iz svih gradova, sela i zaseoka o navijačkom ludilu i bezbrojnih reklama za piva, lijekove protiv inkontinencije i aute (pa se onda pitajte zašto ima toliko mrtvih u prometu i bolesnih u HR): KO-NA-ČNO UTAKMICA!
Važnost utakmice nije smrznula hrvatske noge. Ne ovaj put! Skoro je čitava reprezentacija prekaljena s traumom Turske i ovaj put su odlučili ujediniti iskustva stožera (Njemačka 1996.) i igrača (Turska 2008.) u pobjedničku kombinaciju. Ne natrčavamo se s Englezima i ne dopuštamo im da pretvaraju teren u trkalište za njihove bočne gazele. U sredini nam ne uspijevaju parirati tehnički. Pritisak na njihove braniče kojeg izvode opet naši ''Nijemci'' - Mandža i Olić je egzemplaran. Samozadovoljni Englezi su iznenađeni ovakvom Hrvatskom. Mislili su okajati traumu s Nijemcima iz 2008. s ''mušterijom'' - ali opet im se ponavlja trauma. Rooney je moćno uzrujan jer je dobro izoliran, a Englezi ne uspijevaju povezati redove prema naprijed. Natrag imaju nesigurnog vratara koji prima prvi gol tako što mu lopta izmigolji iz zagrljaja. ''Oh, my goodness! It's Scott Carson all over again!'' - vrišti komentator Sky-a u očaju!
S naše strane nakon Štimćevog iritantnog ''gol-gol, evo ga'' i Ćosketovog vrištanja - padaju trijezne riječi upozorenja: ''Sjetimo se Turske, a ovo je tek prvo poluvrijeme.'' Poseban gost u studiju - Boban - onim svojim mlakim glasom hvali i poziva na oprez.
I odista, na početku drugog pol. Englezi uspijevaju izjednačiti, pa i povesti. 2:1 - ''baš kao Beckham'' iako starog šminkera nema ni na tribini. Rooney je poludio i s pogotkom i asistencijom likuje u kameru izuzetno nam kidajući živce svojom loncoglavom pojavom. Ali majstor je majstor pa i ružan - šta ćeš. No, nije sve gotovo. Hrvatska igra i dalje svoju igru, igra dobro i ima još pola sata do kraja. Par lopti iz prekida prolazi pored vratnica. Živci su pred raspadom, lete daljinski upravljači. Posebno su raspoloženi naši ''Englezi'' i bivši ''Englez'' Čarli koji zabija za izjednačenje! Nevjerojatno - drugi Čarlijev gol na prvenstvu! 2:2! Frka-panika! Engleski komentator zaziv karmu i Petrićevski gol, ali ovaj put za Albion. No - ništa od toga. Postoji veća karma protiv Engleza za uništavanje maltene čitavog svijeta - i TKO - pa NIKO. Niko Kranjčar zabija strahovitim volejem s ruba 16. kao Zinedine ''Feel my head Materazzi'' Zidane iz najboljih dana! Erupcija! Par stotina tisuća krafni diljem Hrvatske leti u zrak iz podignutih ruku prosječno pretilih navijača koji se ne bave ni rekreativno sportom! VELIKO - veliko okajanje za Niku. Cico sa suzama u očima i bocom u ruci gleda ekran usred kafića. Ispod susjednog stola Židak leži onesvješten u lokvi svoje rigotine.
Još 6. minuta do kraja ''plus nadoknada'' - mračno konstatira Ćoske. No, Englezi su se uskokodakali i sve više pričaju sa sucima. U svojoj panici se vraćaju primarnom instinktu nabijanja dugih lopti. Ali tu nema pomoći - i svi bi u Hrvatskoj poželjeli poljubiti Šimunićevu čelenku sa svakim nabačajem odbijenim iz 16. U zadnjoj minuti nadoknade slobodan udarac na 17 metara za Engleze. Runijev dalekometni projektil zaobilazi živi zid, ali Plete ga izvlači iz lijevog gornjeg kuta taman preko grede - brišući zauvijek onaj ukleti turski gol. KRAJ! Čuje se zavšni žvižduk! ''OH NO! IT'S WEMBLEY ALL OVER AGAIN!'' - u očaju će komentator Sky Sport-a.
Hrvatska automatski postaje junak svih potlačenih zemalja i malih naroda diljem globusa, a bome bere simpatije i od svih Europljana. Škoti, pa čak i Irci nam klešu spomenike i otvaraju ''Croatian street'' u Dublinu i Edinburghu.
''RAZBILI SMO PROKLETSTVO ČETVRTFINALA!'' - proglašavaju EPH filijale diljem zemlje. San polufinala je stvarnost. A tamo nas čekaju Nizozemci koji su stigli nakon svoje osvete Rusima. Nijemci su izbacili Poljake, a Španjolci Ukrajince. Polufinala bez mediokritetnih domaćina, hvala Bogu, ali fantastični sudari: Hrvatska-Nizozemska; Španjolska-Njemačka. Optimisti zazivaju '98., a pesimisti upozoravaju na Split. Nizozemski majstori nam ne pašu, ali nije to više ona maštovita, lepršava Nizozemska - već radna i gruba momčad iz vuvuzela finala.
E sad - neću vam valjda upropaštavati polufinale + ne da mi se više pisati. A i ovo je onaj - manje vjerojatniji scenarij, tako da...

P.S. Ako ste uživali u ovom post-u i ako se eventualno budete kladili po ovim predviđanjima - mislim da bi mala provizija od dobitka bila sasvim poštena. Svatko po svojoj savijesti.