Trenutno a i ubuduće najveći problem je strah i psiha. Naravno da je normalno bojati se ali trenutno je iracionalan strah u pitanju pogotovo recimo u ZG-u. Sa obzirom da se u RH psihološka pomoć smatra nečime što je samo za luđake to predstavlja otegotnu okolonost još dodatno. Vidio sam da su psihijatri ponudili besplatnu pomoć i to je nešto što bi također trebalo jako poticati. Jer ovo je takav slom u glavi da će trebati enormna količina volje i stabilnosti u glavi da se od ovoga svega oporavi. Ne zaboravimo da su ljudi u određenoj psihozi radi korone i sada ovo na takav već psihotični način života je kaos. 

dobro i?

nek ukradu kokoš.

srušena je kuća => kokoš dođe 50 kuna.

srušena je kuća => krava dođe par tisuća kuna.

ljudi reagiraju neracionalno, treba se pobrinuti za njih, a oni sami sebi rade štetu.

pa koliko to samo psihički negativno utječe na čovjeka da gledaš ruševinu i još si nezbrinut.

jučer gledam stariju gospođu, obje krave su mrtve, srušila se štala na njih, al ona neće.

pa kupit ćemo ti 2 krave, ja ću ti kupit kravu novu ako treba samo odi na toplo i sigurno

Nije ni realno ocekivati da ce ljudi reagirati racionalno u takvoj situaciji. 

to i govorim, treba im netko objasniti, a ne donositi im najlon da pokrivaju ruševine i potencijalno nastradaju.

još uvijek trese, svako malo, jel treba nekog pogoditi novi potres dok je na krovu razrušene zgrade?

meni je bilo suludo i što su poslali kolege da idu pregledavati oštećene zgrade praktički isti dan nakon prvog potresa, dvojica su samo pukom srećom izbjegla smrt jer ih je ovaj jaki potres zatekao za vrijeme pregleda već oštećene kuće.

srušeno je, ništa se neće dogoditi ako pričekamo tjedan-dva da se tlo smiri, obnova je proces koji će trajati godinama, što je 2 tjedna u cijeloj priči?

Kao što je to često slučaj, i ovaj tragični događaj sa sobom je donio mnoge popratne "tragedije". Jedna od rijetkih pozitivnih i hvale vrijednih stvari koje je ovaj potres iznjedrio je već toliko puta dokazana spremnost ljudi da pomognu unesrećenima na bilo koji način, dok praktički sve ostalo izaziva nelagodu i ogorčenost. Od ponašanja službi koje bi trebale voditi glavnu riječ u ovakvim situacijama, do medija o kojima je više teško nešto novo dodati. Koliko god to glupo zvučalo, ponekad se stječe dojam kako mediji naprosto uživaju u lošim vijestima, kad sva njihova patetika, senzacionalizam i dramaturgija može zasjati u punom sjaju.