dbald je napisao/la:
Bogomdani je napisao/la:
Koji su to zakonski akti? Da nije možda Zakon o amnestiji? Jeli ti poznata npr. činjenica da Veljko Džakula, vođa pobunjenih Srba iz Zapadne Slavonije, danas nesmetano živi i radi u državi koju je rušio bez da je za to odgovarao. Jesu li, ako gledamo njegov primjer (riječ je o visokopozicioniranoj osobi koja je počinila izdaju), zakonski akti zapravo poticali - a ne spriječavali povratak Srba? Jesu li radi njihova nepovratka posrijedi neki drugi razlozi koji nemaju veze sa zakonima? I ova presuda je pokazala zašto su otišli. Ne znam što Šušak kao ministar obrane ima sa donošenjem zakona?
Misliš li da je udruženi zločinački poduhvat protjerivanja Srba iz Hrvatske doista postojao? Doista misliš da je Tuđman u rangu Staljina?
Vidi cijeli citat
Nevjerovatno... kako si samo uspio zaključiti da ja mislim da je Tuđman u rangu Staljina, evo samo mi to objasni. Inače se znaš istaknuti logičkim akrobacijama, ali ovo je van svake pameti.
Vezano za Zakone, malo edukacije ne bi škodilo...
odgovor na prvo pitanje:
Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom
(NN 073/1995) kojim RH de facto konfiscira svu imovinu osoba koje su napustile RH. Vlasnik imovine se morao u roku od 90 dana vratiti u RH i zatražiti povrat imovine da mu ista ne bi bila "privremeno" oduzeta. Možeš misliti kako bi se ijedan
prognani Srbin vratio i zatražio imovinu u roku od 90 dana od proglašenja Zakona u 1995? Je li to u skladu s ustavom garantiranim pravom vlasništva? Prosudi sam. Ovime tvoja teza o Zakonima koji su poticali Srbe na povratak ispada jednostavno smiješna.
Zakon o Amnestiji ne postoji, barem ne za period rata, postoji Zakon o općem oprostu koji je naravno donesen kao što se uvijek i svuda donosio kada je jedan dio iste države ratovao protiv drugog (mislim na Hrvatsku, da ne bude zabune), a kojim NISU abolirani počinitelji:
najtežih povreda humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina i to za kaznena djela genocida, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, organiziranja grupe i poticanja na počinjenje genocida i ratnih zločina, protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja, protupravnog oduzimanja stvari od ubijenih i ranjenih na bojištu, upotrebe nedopuštenih sredstava borbe, povrede parlamentara, surovog postupka s ranjenim, bolesnicima i ratnim zarobljenicima , neopravdane odgode repatrijacije ratnih zarobljenika, uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika, poticanja na agresivni rat, zloupotrebe međunarodnih znakova, rasne i druge diskriminacije, utemeljivanja ropskog odnosa i prijevoza osoba u ropskome odnosu, međunarodnog terorizma, ugrožavanja osoba pod međunarodnom zaštitom, uzimanja talaca.
Dakle, ako imaš indicije da je bilo koji Srbin koji trenutno živi na području RH učinio neko od ovih djela, lijepo prijavi, ratni zločin ne zastarjeva i proces će biti pokrenut.
Što se tiče drugih pitanja, vjerujem da imamo isto ili slično mišljenje o tome zašto su Srbi otišli pa nema smisla tupiti po tome i ne, ne mislim da je postojao UZP kako ga je formuliralo Tužiteljstvo, ali da je Tuđman htio promijeniti demografsku sliku tzv Krajine - sigurno jest.
Tuđman je razmišljao u povijesno-strateškim teritorijalnim kategorijama koje zahtjevaju promjene granica u vrijeme kada je cijeli svijet/Europa na to gledala s neskrivenim gađenjem jer su radi istih stvari milijuni izginuli u ranijim ratovima. Zato ga je i snašla međunarodna izolacija.
Vidi cijeli citat
Pođimo od kraja kako bi došli do početka. Prvo, nemojmo tabuizirati razmišljanje o promjeni granica. Samo naizgled su milijuni ljudi izginuli radi nečega tako banalnog kao što je promjena neke granice, a kamoli zato jer je netko razmišljao o promjeni granice. Ima milijuna primjera u kojima je promjena granice donijela istinski prosperitet. Granice ne predstavljaju nikakvu civilizacijsku vrijednost koju nikako ne bi trebalo mijenjati već civilizacijsku nužnost. Ja, kao vjerujem i svi mi, bi željeli da granica uopće nema - međutim ima ih, ponajviše radi nas samih.
Cijeli svijet/Europa je u slučaju Domovinskog rata bila krajnje licemjerna sa tim svojim povijesno-strateškim kategorijama koja se tiču promjene granica. Ona je smatrala da Jugoslavija treba ostati u svojim granicama. Za cijeli svijet/Europu Milošević, ne zaboravimo, 1990. i 1991. nije bio srpski nacionalist, već osoba koja će sačuvati Jugoslaviju od opasnog nacionalista Tuđmana. Taj opasni nacionalist Tuđman je isprva želio konfederaciju i mir, dakle, on je itekako razmišljao europski - međutim, cijeli svijet/Europa danas to ne priznaje jer bi to značilo priznavanje vlastite pogrješke. Sa kakvim je to resursima Tuđman želio rat? On je taj koji je rat želio izbjeći - međutim, nije se pitalo njega već Miloševića. Milošević je osoba koja je ključna za pokretanje rata jer je on bio jedini koji ga je mogao spriječiti. Ali Milošević nije Havel.
Ja osobno danas razmišljam o promjeni nekih nepravdi koje su uzrokovale stvaranje nekih granica, jer će se njihovim ispravljanjem i one promijeniti. Nikako ne mislim da bi se trebale promijeniti ratom, ali nepravde se često ispravljaju ratom, htio ja to ili ne. Ustvari se granice i
granice i trebaju promijeniti da bi ih u konačnici nestalo. Ako me stari licemjeri cijeli svijet/Europa gledaju sa neskrivenim gađenjem radi toga, ja se time ponosim. Ne zaboravimo da su i 1945. u Europi promjenjene granice (nisu vraćene na 1939.) pa se nitko nije pretjerano bunio radi toga.
Ljudi su ginuli za svoje ideje, ginut će i dalje, to nitko ne može promijeniti jer su ratovi posljedica nepravde, a nje uvijek ima. Koliko je Srba poginulo za svoje ideje u Domovinskom ratu? Mnogo, previše, i za pogrješne ideje. Međutim, uvijek netko ima pogrješne ideje. Oni su mislili da su te ideje dobre i pravedne. Koliko je ljudi poginulo u Afganistanu za (na kraju će se ispostaviti) pogrješne ideje? Onaj tko misli da može drugom čovjeku ili ljudima oduzeti slobodu a da se oni prije ili kasnije ne pobune je u krivu. O stupnju tlačenja ovisi koliko će krvava reakcija biti. Nažalost, nisu svi narodi veliki kao Česi 1992. godine. No to ne znači da bi ovi danas Česi postupili jednako. U svijetu je mijena stalna. Mi nismo bili veliki 1941., ali smo bili veliki 1991. Ne znamo kakvi ćemo biti u nekoj budućoj godini. Jesmo li 1995. bili veliki? Mislim da jesmo, i ti sada misliš da smo mogli biti i veći. S obzirom na kontekst, mislim da tražiš dlaku u jajetu, i da ne razumiješ zapravo veličinu koju smo postigli.
Stoga svega je i međunarodna izolacija o kojoj pričaš licemjerna jer se nije dogodila radi Tuđmanovih razmišljanja oko promjene granica, već radi razmišljanja o promjeni
granica. Tuđman i EU se nisu slagali u prvom redu oko gospodarskih pitanja, a ovo sve ostalo je bilo sredstvo pritiska. Briga međunarodnu zajednicu za Srbe u Donjem Lapcu i Hrvate u BiH. Njih je briga da bude onako kako su oni zamislili i da njima bude dobro, a ne nama i Srbima. To se vidi po 1991. gdje su iskazali koliko su sposobni boriti se za opće dobro.
Nije sporno da Tuđman nije volio Srbe, međutim, nema ništa sporno niti loše u tome da netko nekoga ne voli. Ako je Tuđman htio promijeniti demografsku sliku nekadašnje "RSK" postavimo pitanje zašto? Uzmemo li kontekst od 1990-1995. u obzir vidjet ćemo dva Tuđmana. Onog konfederativnog iz 1990. koji sigurno ne želi nasilnim putem istjerati Srbe i onog ratnog iz 1995. koji po tebi želi istjerati Srbe jer ih bezrazložno mrzi - a koji po meni ne želi da se oni Srbi koji su okaljali svoj obraz u ratu i koji nikako ne žele prihvatiti Hrvatsku kao svoju domovinu ikada više vrate u Hrvatsku. Ne zato jer ih mrzi već zato jer misli da je tako najbolje i za nas i za njih.
Jeli donošenjem ovog zakona u kojem je 90 dana rok za povratak puno ili malo (kada točno je Zakon donesen? Što je o njemu mislila oporba?)? Ako je i malo, kako to da Srbi nakon Daytona nisu ispregovarali (ili jesu?) promjenu tog zakona? Jesu li Srbi čista obraza uopće trebali bježati? Koliko je uopće Srba-povratnika ubijeno nakon Oluje (u postotku)? Mislim da nemamo isto ili slično mišljenje o tome zašto su Srbi otišli, pogotovo jer si naveo da su
prognani. Lapsus ili stvarno tako misliš?
Kada sam spomenuo Zakon o općem oprostu nisam nigdje spomenuo da je uperen protiv ratnih zločinaca, nego da je upravo ovo što si naveo - uperen protiv izdajica. Nisu kroz povijest svi bili toliko velikodušni. Evo npr. ranijespomenuti Česi su 1945. donijeli suprotan zakon i protjerali sve sudetske Nijemce samo zato jer su bili Nijemci. Tuđman sa Srbima to nije napravio. Staljin je npr. to napravio sa Povolškim Nijemcima (a i sa nekim drugima). Ti uspoređuješ Tuđmanove političke odluke sa njihovima kada kažeš da su one
spriječavale povratak Srba. Nisu. Bar ne ova. Ovaj zakon poziva Srbe da imaju 90 dana da odluče jeli Hrvatska njihova domovina ili nije. Bome treba nekako namakniti i odštetu koju su izdajice nečista obraza napravile. Jeli koga od povratnika moglo i ubiti? Jeste, neki su i stradali, ali da ih se vratilo 100 000 bi li ih ubilo 50 000? Pa mislim da nema šanse. Nisam rekao da je Veljko Džakula ratni zločinac, ali da je bio izdajica - bio je. Ljudi se mogu i promijeniti, ako se on promijenio i prihvatio Hrvatsku i njene zakone - ja protiv njega nemam ništa. Ljudski je griješiti, ali je oprostiti božanski. Džakulu sam spomenuo samo da ilustriram koliko je važan, velik i dobar taj zakon. On jest poticao povratak Srba.
Na koncu, i dalje mislim da povratak Srba, u prvom redu, nije bio spriječen nikakvim zakonima već djelima koja su sami počinili.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda