istok.stajanje je napisao/la:
bokte, citajuci vas, shvatih da sam svih svojih 30 godina bio u krivu:
mislio sam da su privatni fakulteti elita teska, gdje se upada samo s preporukom i podebelim novcanikom i gdje ekipa nosi jednoobrazne sakoe i svi skupa treniraju veslanje... mjesto rezervirano samo za elitu, koje proizvodi samo elitu, jer imati diplomu s tog i tog fakulteta otvara sva vrata u buducnosti, dok proleteri idu na drzavna sveucilista, nadajuci se nekom draftu odozgo...
mjesto koje ne trpi od prenatrpanosti programa i ucionica, nedostatka osnovnog pribora za rad, gdje uvijek ima papira za kopiranje i krede, te mjesto koje je imuno na ceste promjene obrazovnog kursa drzave, daleko od sitnih politikantskih kalkulacija tipa tko ce biti dekan, a tko cistacica, pa za 4 godine rosada, tko bi gori, sad je doli...
mislio sam da privatne fakultete cine dobro uhranjeni i zadovoljni (financijski i karijerno) predavaci, koji imaju naviku gostovanja na svjetskim sveucilistima, a ponekad im se zalomi i citat u nekoj bitnoj strucnoj reviji medjunarodne razine... cistacice i domari koje obicni gradjani pozdravljaju naklonom dok setaju svojim zelenim i sigurnim predgradjem... dekan -> stari prekaljeni baja, strog, ali pravedan, bas na rubu izbora za suca Ustavnog suda... studenti ponosni na to sto su clanovi velike obitelji, studenti koji se s ponosom sjecaju kako su 1923. tukli konkurenciju u veslanju...
kad ono - prc... sjebaste mi koncepciju skroz, a ja vec naveliko stedio za upis prvorodjenog na neki privatni faks
Vidi cijeli citat
He he vidi se da si predugo van Hrvatske. Prije nego se ijedan privatni otvorio.
Ja sam recimo razmatrao mogućnost upisa na jedan privatni faks, al iskreno, ne bih mogao sam sebe ispoštovat sa diplomom privatnog faksa. Oduvijek, pa čak i onda, sam ih shvaćao kao dio rutine u ''obrazovanju'' tatinih sinova i kćeri koji su se odlučili ići linijom manjeg otpora kad im se već može. A i to što sam oduvijek bio više orijentiran tehničkim/prirodnim branšama.
Inače, Istoče, to što kažeš sve stoji (ugledni dekan i profesori, vrhunska opremljenost, literatura, male grupe u kojima se radi efikasno itd.), al se njima jednostavno ne da jebavat s nadobudnim roditeljima koji, ako bi im dijete palo, rogove usmjere prema Visokom učilištu i profesorima koji tamo rade, a ne razmatraju mogućnost da im s djetetom nešto nije u redu. Oni jednostavno smatraju da pljuju po 4-6 iljada eura godišnje da im dijete donese doma diplomu - na ovaj ili onaj način. Takvi su česti slučajevi roditelja kojima je odgoj djeteta nužno zlo, jer su 95% usmjereni na posao, ostalih 5% otpada na zajebanciju za vrijeme slobodnog programa poslovnih ručaka.
[uredio Serpico - 15. listopada 2007. u 15:37]