složenu pojavu koja se zove dvolitra treba sistematski raščlaniti i
detaljno analizirati, da bi se proniklo u svaki segment iste:
1) sva naša dečačka maštanja i snovi saliveni u jedan jedini predmet
od bog-zna-gde-se-pravi plastike. sto jeftinija - to bolja, dakle
apatinjara ili MB dvolitra je najbolja.
2) zasto bas 'dvolitra'? pa lakse je reci dvolitra nego pivo u ambalaži od dve litre.
3) o upotrebi: dvolitru koriste uglavnom socijalno orijentisani
potrošači (na njoj se da uočiti jedan od osnovnih prinicpa ekonomije -
što niža cena, to već potražnja) kojima cena proizvoda diktira
potrošnju. Dakle, dvolitru nećemo videti u rukama gospodskih sinova,
pozera i ostale stoke kojoj je ova plemenita dama ispod časti; dvolitre
najviše vidimo na studentskim okupljanjima, u parkovima, haustorima etc.
4) dvolitra ima dusu i zato njenom konzumiranju treba pristupiti sa
mnogo obzira i ljubavi. Najbolje je dvolitru konzumirati na nekom
romantično/idiličnom mestu, npr. ispod mosta, na železničkoj stanici, u
parku, u podrumu i sl. U suprotnom, gubi se suština dvolitre.
5) za dvolitru je potrebno drustvo. Nikako ne koristiti istu u solo
varijanti - to je već teška degradacija ličnosti; optimalno je popiti
jednu dvolitru sa dva ili tri drugara, naravno uz muziku sa telefona (u
obzir dolaze Kerber, Bijelo dugme, Sinan Sakic i drugi velikani.)
sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine