@Mile
ukratko receno, "bolonja" je projekt uskladjivanja sveucilisnih programa, razmjene studenata i predavaca, te multinacionalna suradnja na znanstvenim programima, a odnosi se na podrucje cijele Europe...
u praksi to izgleda ovako: ti na primjer studiras u ZG i onda na temelju "bolonje" mozes npr. otici na jedan semestar u Bordeaux, pohadjat predavanja iz tvojeg predmeta na tamosnjem faksu... kad se vratis, ako si skupio predvidjen broj bodova, taj boravak ti se priznaje kao da si cijelo vrijeme bio na svom maticnom fasku u ZG... u Bordeauxu slusas predavanja, radis neke seminare i slicno da bi dobio bodove i tako "opravdao" svoj boravak tamo. Program je u pravilu opsiran i nema vremena za zaebanciju, pa posten coek ne stigne ni fatat Vrancuskinje i oblokavat se u vinskim podrumima. Tj. ako stigne i to, onda super, utabana mu je cesta za buduceg euro-poslanika...
udaljih se malo od teme... dakle, od ukupno deset semestara, ti mozes npr. 5 provest u nekoj drugoj zemlji, skupit trazen broj bodova i diplomirat ces na svom maticnom sveucilistu. Ja znam hrpu studenata koji studiraju hrvatski u Pragu, pa odu na semestar u Zagreb ili negdje drugdje, gdje se studira hrvatski. To ponove dva-tri puta i imaju uvjete...
E, sad pocinju poteskoce... da bi to sve skupa imalo smisla, europski fakulteti moraju imati uskladjene programe, a to iziskuje vremena i novaca, toliko reforama i muka, da je to tesko i zamislit... razina znanja se strasno razlikuje do fakulteta do fakulteta, a kamoli od zemlje do zemlje... s ovakvim tempom, mozda bi se sve uskladilo do 2050. (ne samo u Hrvatskoj, vec svuda)... nekome tko se u Pragu na drugoj godini jos muci s hrvatskim deklinacijama i slicno, nikako ne koristi tromjesecni boravak u ZG, gdje na kroatistici slusa semestar predavanja "Ideja Mitteleurope u djelu Miroslava Krleze - temeljni procesi"...
ili drugi primjer, gdje je jedna studentica hrvatskog uporno htjela otici na semestar bas u Bordeaux (ima nekog Francuza tamo)... otisla je i vratila se potpuno posrbljenog leksika, jer tamo nema hrvatskog lektora, vec postoji "srpsko-hrvatski", koji drzi neka originalna govornica iz Zone Zamfirove... treba dva semestra da joj vratis ono sto je nekad znala...
druga stvar koju pretpostavlja "bolonja" su male grupe, gdje se konkretno nesto radi... ajd to probaj napravit na zagrebackoj kroatistici, gdje se u "sedmici" skupi njih 300.. ili 250 anglista odjednom... stu tu covjek moze naucit/konkretno dobit u tri mjeseca? Niti profesori znaju tebe, niti znaju tko si, odakle, niti ih zanima...
da bi se imalo male grupe, treba pet puta vise predavaca i pet puta vise prostorija... prostorije treba izgradit, a predavace treba skolovat... drugo je jos teze, jer je kod nas sljedeci obicaj: kad se netko u 35. konacno docepa katedre, cvrsto je se drzi do svoje 70. godine... prije ce iz ruke pustit zenu da je odnese rijecni vir, nego katedru... naravno, ti koji se drze katedre 35 godina, danas pojma nemaju kako komunicirat sa studentom mejlom, kako mejlom najavit ispit, poslat literaturu, otkazat predavanje ili konzultacije, najavit godisnji, ne daj boze poslat rezultate testa (i to je "bolonja")... sve je to za pi**eke, jer faks nije faks, ako 120 ljudi ne ceka od 8 ujutro do deset navecer, da svi stignete biti ispitani (osobno dozivio vise puta)... jebate, ja se vratim doma, jedem, odspavam malo, pogledam tv i u pol devet navecer index u dzep i spremam se izac. Pita stara "kaj ides van?"... "ma jok, idem na ispit!"...
al opet skrenuh... slicno je i s razmjenom predavaca i projekata
dobra stvar je sto covjek lako moze putovat, upoznavat druge zemlje, ljude, nacine rada, naucit nesto jezika, prosirit vidike, uspostavit neki kontakt i slicno... lijepo rece Umberto Eco: "za trideset godina, imat cemo milijune pripadnika europske mladezi dvojezicne od djetinjstva, jer su im se roditelji upoznali putujuci, studirajuci i radeci Europom. Zar to nije prekrasno?"