(Mogao je ovdje navesti najnoviju hrvatsku okupaciju Sv. Gere!). Zato je za Jelinčića prijevod takve knjige "spomenik činjenici da se istina ne može skriti te je opomena svima koji previše vjeruju aktualnim političarima". Zmago je zahvalan Psunjskom zato što je "sačuvao istinu i osvijetlio zločine koji ne smiju ostati u tami". Sve u svemu, mi bismo ovu knjigu mogli prevesti kao "Hrvati v luči Jelinčićeve resnice".

U Drugom svjetskom ratu u Beogradu je veoma aktivna Komisija Srpske pravoslavne crkve za izbjeglice, u kojoj su profesionalno radili pop prof. Radoslav Grujić i Milenko Popović, sveuč. prof. etnolog, koji je protjeran iz Skoplja. Njihovi brojni povjerenici saslušavali su izbjeglice prispjele iz NDH te skupljali sve što je tada pisano protiv Srba. U krilu te Komisije Dušan Bogunović (pod pseudonimom Psunjski) napisao je knjigu "Hrvati u svetlu istorije" (Beograd, 1944).

U okrilju te Komisije začeto je djelo Viktora Novaka "Magnum crimen". O tome izvješćuje agent Ustaške nadzorne službe iz Beograda (pod br. 20/1943.). Na poticaj navedene Komisije Adam Pribičević, u odvjetničkoj kancelariji svoga rođaka dr. Radivoja Vukčevića, u veljači 1942. sastavio je apokrifno pismo nadbiskupu Stepincu, pripisujući ga dr. Privislavu Grisogonu, koji se tada nalazio u zatvoru Gestapa.

Nije se znalo tko se krije pod pseudonimom Psunjski. U katalogu Naučne biblioteke u Beogradu kao autor te knjige bio je naveden Veliša Raičević. Kada je 1993. u Beogradu objavljen pretisak ove knjige tada je Vasilije Krestić otkrio identitet autora. To je Dušan Bogunović. Zanimljivo je da ta knjiga, koju toliko hvale akademik Krestić i Zmago Jelinčić, čak ni četnicima nije bila prihvatljiva.

Glavni organ pokreta Draže Mihailovića "Ravna Gora" br. 14/1944., pod naslovom "Jedna rđava knjiga", piše: "Mi se na ovu knjigu ne bismo osvrtali da pisac nije napisao da je štampana izvan domašaja okupacione cenzure, daleko od grada itd., pa bi se iz toga moglo zaključiti da je potekla iz naših redova. Mi se od ovakvih radova ograđujemo