za Bucureşti i općenito Rumunjsku imaš nešto malo na prethodnoj strani. Prije 20 godina je to bilo kao iz Kusturičnih filmova. Sirotinja, ali beskrajno zabavno
u međuvremenu su se skockali ekonomski dosta, ali mislim da je mentalitet ostao isti, tako da je to Kusturica sa smartphoneom. I dalje zabavno
mi smo tamo imali dogodovština za deset drugih putovanja. Uglavnom, svakoj grupici mladih ljudi preporučam Rumunjsku. Jeftino je, zabavno, hrana odlična, žene nagodne, Rumunji općenito kul, Balkanci, a i ima toga za vidjeti, i prirode i spomenika
Bukurešt je prije 20 godina izgledao kao da se nedavno oslobodio nomadske okupacije. Majestatne zgrade, ali sve zapušteno, oronulo, hrđavi autobusi, ne postoji niti jedna zgrada s lijepom urednom čistom fasadom, gomile pasa lutalica, prepoznaju da si stranac, pa te odmah opkoli buljuk djece i sad ne znaš hoće li te opljačkat ili samo prose, da li je to neka siročad koja baulja po ulicama ili ekipa iz kvarta, da li da im dam 100 lei, pa da me puste na miru ili da im daš bombone (nakon dva-tri dana smo se po gradu šetali s pripremljenim vrećicama bombona, davali smo im bombone)
dućan s kopiranim CD-ima preko puta policijske stanice. Izađem van s punom vrećicom CD-a, policajac me odmah prepozna da sam stranac, zaustavi me i krene mi naplatit kaznu za posjedovanje piratskog softvera. 10 minuta kasnije i puno pregovaranja na rumunjskom se dogovorimo da me pusti za 5 DEM i da neće ništa pisat. Takvih doživljaja hrpa
dođemo na more u Costineşti, nađemo neke cimer fraj bungalove odmah kraj plaže. Pregovaram na rumunjskom o cijeni s tetkom, dogovorimo 20 maraka po danu, kaže tetka da daje popust i 15 maraka po danu ako nećemo pljuvat po podu. Nećemo, tetka
peti-šesti dan ja već sasvim opušten sam šećem po gradu. Skrenem desno, pa ravno, pa lijevo, malo ravno pa desno iza ćoška i bum - armenska četvrt. Natpisi svi na njihovoj glagoljici, face kavkaske, restorani, kafići, neke crkve, popovi njihovi u dugim kaftanima. Pitam kasnije moje Rumunje o čemu se radi, pa da, to su Armenci, žive tu već 500 godina, a meni čudno kako su preživjeli 20. stoljeće, stoljeće netolerancije prema bilo kakvim manjinama
prvi dan siđemo s vlaka koji je došao iz Pešte, 12 sati putovanja, odmah tražimo mjenjačnicu. Ispada da je kurs marka:lei 1:10 000. Mijenjamo svaki po 50-100 maraka, dobijamo svaki bunt novčanica. Nakon 20 minuta, još nismo svi došli na red, tip kaže da nema više lea za mijenjati, moramo u neku drugu mjenjačnicu. Na moru smo mijenjali na crno, na ulici. Moraš samo pazit da ti ne uvale bugarske leve ili ukrajinske hrivne. Sve što je na ćirilici ne valja
na ulasku u grad protutenkovske zapreke. Naše iskusno oko ih odmah prepoznalo, ali nije nam jasno što će im to. Daleko je Srbija... kažu da je to protiv rudara. Rudari su imali običaj skupit se, doć u Bukurešt, demolirat pola grada, pretući par stotina studenata koji su tražili prozapadne reforme i onda se vratit kući. Guglajte Mineriada
U ZADNJIH 20 GODINA SE SIGURNO PUNO TOGA PROMIJENILO, vjerujem da na ulicama nema više ni pasa, ni djece, da su obnovili fasade i vozni park, ali ne vjerujem da su izgubili šarm Balkana
[uredio ian wright - 05. kolovoza 2023. u 10:22]