jel se sjeca netko dokumentarca "Novo vrijeme", o pozadini trijumfa "trecesijecanske diktature"
?
film sam gledao samo jednom, no ima jedna scena koja mi se bas urezala u pamcenje: na nekom stranackom sastanku SDP-a raspravlja se o tomu bi li se Racan trebao kandidirat za predsjednika drzave nakon smrti Tudjmana... stranka je bila za kandidaturu i bili su poprilicno razocarani kad je mali Ivica istu odbio... bas se na filmu moze osjetit razocaranje i nemir... da bi smirio bazu, Racan je na nekom hodniku (cini mi se), onako "en passant", poceo objasnjavat stranackim kolegama da je mjesto predsjednika drzave u posttudjmanovskoj Hrvatskoj potpuno nebitno i da pravu moc ima premijer... onda se baza malo smirila (iako s nevjericom, jer tko je 1990-2000 drzao premijera vlade nekom velikom facom? Cinovnik Matesa kao faca? Ma dajte)... a Nadrazen Bludisa kao zajednicki kandidat SDP-HSLS je vedro krenuo u predsjednicku kampanju...
treba priznati Racanu da je u tom trenutku pokazao veliku sposobnost politicke kombinatorike, svodjenja samog sebe u realne okvire i gledanja u buducnost kako bi se odbilo mjesto Tudjmanovog nasljednika, narocito nakon deset godina "ekstenzivnog tumacenja predsjednickih prava i obaveza" (ovo je umanjenica za autokraciju)... koji hrvatski politicar bi to odbio? Ne zasjesti bar malko na Tudjmanovu stolicu? Ne biti najveci Baja u selu?... Racan je to odbio i pustio neke druge da se bakcaju time... cak su i sami obecavali tijekom kampanje kako ce si sniziti pravomoci na minimum i biti fikusi
... (zato danas i imamo fikusa koji mora zanimanje javnosti za svoj rad (koji rad?) izazivati pricanjem neslanih viceva)... Ivica je znao da je prava moc negdje drugdje...
da bi, kad se velike moci konacno docepao, umjesto u radikalnu detudjmanizaciju Hrvatske i reviziju pretvorbe (zbog toga su ga birali), krenuo svojim zivotnim kalkulantskim putem uz slogan "Odlucno mozda!"... zasto, iz kojih motiva, zbog cega, nije li se i sam osjecao kao da je izdao birace, gdje se krije razlog i izvor te njegove osobne karakterne crte neodlucnosti, e to je vec tema za povjesnicare za nekih 20 godina...
[uredio ostankiewicz]