Assadov "režim" je toliko bio strašan da su mu digli pobunu u vlastitoj zemlji, a sve manjine od kršćana do alavita se skrivale isključivo kod njega, uredno su se slavili svi blagdani i u razrušenom Bliskom Istoku su bili jedna od rijetkih enkalva gdje su postojale vjerske slobode, na kraju teroristima je osiguran siguran prolaz autobusima kada su bili pred padom...Nitko nije bježao do početka rata unatoč desetljećima na vlasti obitelji Assad. Od svih njih je on bio daleko najumjereniji. Nije bio ni približno savršen, vladala je velika korupcija kao i svugdje tamo, ali je bio faktor stabilnosti...
Realnost je da nije isti oblik vlasti prikladan za sve narode, zajednice i regije. Bliski Istok općenito bolje funkcionira pod takvim aposlutističkim vladarima, nego u stanju anarhije u koju upadne pod sponzorstvom zapada nakon čega ide pljačka prirodnih resursa koja i onako traje, a u ovom stadiju i oduzimanje zemlje. Assad nije bio voljen od Rusa, ni Iranaca, već im je bio koristan, no očigledno su ga pustili niz vodu iz nama nepoznatih razloga jer su se linije koje su se držale 9 godina sad urušile u 10-ak dana, stopirani su šijtske postrojbe koje su trebale ići braniti, doslovno ni u jednom mjestu nije pružen otpor, niti su napravljeni bilo kakvi planovi obrane itd. Ovo rusko bombandiranje je više bilo neki vanjski pokazatelj otpora za javnost jer ništa nije utjecalo na stanje na terenu, niti je usporilo tijek napredovanja.
20-ak balkanskih država bi se raspale u međusobnih sukobima ili bi im teritoriji u još kraćem roku uzeli Turci, Iranci i Izrael...Realnost je da su Arapi izuzetno korumpirani i nesposobni za upravljanje te im jedino uspijeva diktatura koja opet puca zbog iste korupcije i nepotizma. Jedine države od muslimanskih koje su stabilne i malo uređenije su one gdje su šijti sa Libanonom, Iranom te Azerbejđanom. Ostatak je sve u kaosu od Pakistana, Bangladeša do ostalih.
Huti su šamarali Arabiju i naftna polja kada su ih Iranci opskrbili, bez Amera bi kojima Arabija, Katar i Emirati trebaju bi i ta mjesta bila u kaosu. Sjever Afrike također, može puknuti kao kokica već sutra ako netko malo zakuha, sav taj prostor je u teškom rasulu pun korupcije. Afghanistan je priča za sebe, bivše sovjetske muslimanske republike su također oaza radikala i siromašne zemlje, europske kao Albanija, Kosovo i Bih su faktori nestabilnosti...
Jedino su još nekako Indonezija kao najveća zemlja iako i tamo je Jakarta grad multietnička te Malezija nekako najstabilnije, barem kada se usporede sa ostalim, no opet to je sasvim druga regija i mentalitet ljudi.