zemlja je nesto uredjenija, ali ne previse
drugo, oni su sve svoje manjine (Nijemci i Magjari) protjerali '45. Jbga, takvo je bilo vrijeme. Nedavno je njihov ministar vanjskih poslova rekao da bi danas za to netko odgovarao u Haagu. Danas je vrijeme kad se u civiliziranom svijetu manjine ne protjeruju
jedna od malo manjina koje jos postoje i koje su priznate od strane drzave su Moravski Hrvati, tj, ono malo sto je od njih ostalo. Oni su nakon 1939 pripali Ostmarku (tj. Austriji) i muskarci su dobijali pozive u Werhmacht. Nakon rata su
en bloc proglaseni izdajnicima i planiralo ih se vratiti nazad u Hrvatsku. Neka njihova Ruza Tomasic ih je proglasila gostima u Ceskoj, u kojoj su inace zivjeli 350-400 godina. Na kraju se odustalo od repatrijacije, ali im je nacionalizirana imovina, posjeceni su im vinogradi, a oni su raseljeni i rasprseni sirom zemlje. Danas tamo postoji dva-tri sela, od kojih je najjaca zajednica u selu Frelichov (Hrvati ga zovu Jevišovka), ali kad ti starci umru za 10-20 godina, od Hrvata nece ostati nista
buduci da su uvijek bili malobrojni (radi se o najsjevernijim Hrvatima, da ih tako nazovem), nisu bili toliko dobro organizirani, kao sto su bili njihovi juzni susjedi u Gradiscu, koji imaju i rjecnike i skole, a kako vidimo, "pokriveni" su i institucionalno
ja sam dosta suradjivao s njihovim bivsim predsjednikom Herwigom Sitekom, donosio sam mu knjige iz Zagreba, planirali smo rad na rjecniku njihovog govora, eventualno gramatici, skupiti stare price, pjesme, nosnje, obicaje i slicno. Nesto sto bi ostalo i za 50 godina, kad ih vise nece biti. Gospodin Sitek je govorio fantasticnom mjesavinom starohrvatskog s puno ikavice i ceskog. Zao mi je sto nemam snimljene nase razgovore, pa da taj jezik ostane bar u zvucnom zapisu
[uredio ian wright - 22. studenog 2013. u 22:41]