dnevno.hr

Spasitelj homoseksualaca Peđa Grbin ispao najveći luzer u cijeloj priči

I dok se s jedne strane izjavljuje kako je „brak“ samo jedna nebitna riječ, s druge strane te iste gay udruge neće stati sa svojim jadikovkama o ugroženosti dokle god i sami ne uđu u tu definiciju (i time dobiju sve što uz to ide). Jer oni jako dobro znaju da brak nije samo nebitna riječ, nego i osnovni element društvenog uređenja. Promjenom definicije braka, otvorena su vrata za promjenu društva. I dok se argumenti gay udruga svode na to kako su Hrvati „homofobični“, „homomrzitelji“ i „zaostali“, argumenti ove druge stane se svode na biologiju, zdrav razum i iskustvo ljudske povijesti. Ideja „homoseksualnog braka“ jest izmišljotina modrenog vremena koju sveukupna ljudska povijest ne poznaje. Zdrav razum govori da je za dijete najbolje imati osobe različitog spola, a biologija ljudskog tijela jasno pokazuje što je normanlo, a što nije. No nažalost, mi smo došli u situaciju da moramo dokazivati aksiome....

Iako mu je Ustavni sud očitao bukvicu, iako su mu svi ustavnopravni stručnjaci redom rekli isto, Peđa Grbin u maniri Gibonnijeve pjesme „Ne odustajem“, ne odustaje od svojih namjera, jer jedino „s homoseksualcima on sebe vidi“. Peđa Grbin je po pitanju rodne ideologije odlučno naumio postati prosvjetiteljem Hrvata kao i spasiteljem homoseksualaca. Od njegovog „prosvjetljenja“ i silne svjetlosti koja izbija iz njega polako i sunce počinje gubiti svoj sjaj (možda zbog toga ne vidi dobro što piše u Ustavu), a nema sumnje da će mu ukoliko uspije u svojem naumu, homoseksualci i njihova djeca biti zahvalni zbog svega što je učinio za njih. Možda će se u budućnosti njemu u čast neka nova seksualna orijentacija zvati njegovim imenom... tko zna? 

Što to točno Grbin čini? Nakon upozorenja Ustavnoga suda u vezi referenduma, Grbin je ustvrdio „…da  poštovat ćemo odluku suda ali....“ E sad, ovaj „ali“ znači sljedeće: vladajući će vjerojatno poduzeti zakonske izmjene kojima će ograničiti pravo građanima RH da o određenim temama pokreću referndum: konkretnije, misli se na „ljudska prava“. Jer navodno među Hrvatima vlada takvo negativno šovinističko raspoloženje te se lako može dogoditi da neke manjine ostanu bez svojih prava. Kad „većina“ gubi svoja prava (npr. novi prijedlog zakona o radu), onda je to valjda ok, ali kad je u pitanju „manjina“, onda nema šanse da se to dogodi. No, prava istina je sljedeća:

Prosječnome građaninu RH se „živo fućka“ za homoseksualce i za to kako će vlast odrediti i definirati njihova prava. Prosječan građanin RH ima puno važnijeg posla (ako ga još uopće ima), nego li baviti se ovakvim za njega marginalnim pitanjem, a kamo li još tome da taj građanin nastoji dovesti u pitanje nečija tuđa prava. Pa taj građanin se ne zna izboriti za svoja vlastita prava, a kamo li da ide ugrožavati tuđa. No, kada su homoseksualci postali predmet interesa hrvatske javnosti? Postali su predmet interesa onda kada je ministar Jovanović (čiji je zakon o zdravstvenom odgoju Ustavni sud srušio upravo zbog nepoštivanja prava roditelja) počeo gurati rodnu ideologiju u školske klupe, što je ujedno bio i okidač za neke homoseksualne udruge da se uključe u borbu za ostvarivanje svojih „prava“. Tek tada se ovaj napaćeni, prevareni i izmrcvareni hrvatski narod počeo zanimati za homoseksualce. I budući da je postalo jasno što bi narod odlučio na referendumu, Grbin najavljuje kako će „vox populi“ ostati bez „voxa“ te će spasti samo na „populi“. To nas dovodi do sljedećeg: što ako Sabor ograniči pravo građana RH na izjašnjavanje na referendumu, i kako odrediti što su to „ljudska prava“?

Ovo što Grbin najavljuje predstavlja jedan korak bliže diktaturi jer vladajući smatraju kako bi u ime neke „zaštite“, narodu trebalo uskratiti pravo glasovanja o nekim pitanjima koja se njih tiču. Jer kao narod bi mogao slučajno donjeti neku krivu odluku, pa je bolje to onda prepustiti „ekspertima“ u Saboru koji još nikada nisu donijeli neki protuustavan zakon niti su ikoga oštetili svojim pomno smišljenim uredbama. U biti Grbin predlaže da Sabor koji svoj mandat dobiva od građana RH sam sebi dodijeli mandat da tim istim građanima u nekoj mjeri zabrani sudjelovanju u vladanju i odlučivanju – u stilu: „Hvala Vam što ste nas izabrali i dali na vlast, jer ćemo mi sada, budući da smo na vlasti, Vama građanima RH oduzeti to isto pravo“. Privatizacija samo takva... nema što! Smisao referenduma jest upravo taj da narod putem tog instrumenta bude korektiv vladajućoj većini (koja broji nekoliko desetaka saborskih fotelja) koja u sprezi kapitala i politike vrlo lako može početi služiti svojem interesu, a ne interesu građana RH. U ovome je slučaju i više nego očito da je to tako.

Drugo pitanje jest pitanje „ljudskih prava“. Svima su tako puna usta govora o ljudskim pravima, da mi zapravo više ne znamo što jest ljudsko pravo, a što nije. Svaka šuša može bilo što proglasiti „ljudskim pravom“ i pokrenuti „prosvjetiteljsku“ kampanju. I u toj situaciji kada nitko u ovoj zemlji ne zna točno odrediti što su to ljudska prava, ići braniti referendumsko izjašnjavanje o tim pitanjima u krajnju je ruku neozbiljno. No, izgleda da jedino što u RH prolazi i jedino što vladajući bezrezervno podržavaju jesu tzv. „homoseksualna ljudska prava“ tako da je za očekivati da kada ostale obespravljenje skupine u RH vide njihov uspjeh, i same odluče postati homoseksualci.

Uz moguće iznimke i pojedinačne slučajeve, u RH ne postoji općeprihvatljiva društvena klima koja diskriminira homoseksualce po ijednom pitnaju. Homoseksualci mogu normalno raditi sve što i rade ostali građani RH, i nitko im ništa ne uskraćuje samo zato jer su homoseksualci. Dapače, zakonsko uređenje njihovog životnog stila također podržava većina građana. Spor postoji samo oko dva ključna pitanja: nazivanja istospolne zajednice „brakom“, i pitanje posvajanja djece ili rađanja iste putem umjetne oplodnje. I dok se s jedne strane izjavljuje kako je „brak“ samo jedna nebitna riječ, s druge strane te iste gay udruge neće stati sa svojim jadikovkama o ugroženosti dokle god i sami ne uđu u tu definiciju (i time dobiju sve što uz to ide). Jer oni jako dobro znaju da brak nije samo nebitna riječ, nego i osnovni element društvenog uređenja. Promjenom definicije braka, otvorena su vrata za promjenu društva. I dok se argumenti gay udruga svode na to kako su Hrvati „homofobični“, „homomrzitelji“ i „zaostali“, argumenti ove druge stane se svode na biologiju, zdrav razum i iskustvo ljudske povijesti. Ideja „homoseksualnog braka“ jest izmišljotina modrenog vremena koju sveukupna ljudska povijest ne poznaje. Zdrav razum govori da je za dijete najbolje imati osobe različitog spola, a biologija ljudskog tijela jasno pokazuje što je normanlo, a što nije. No nažalost, mi smo došli u situaciju da moramo dokazivati aksiome....

I dok se mi u RH sporimo oko homoseksualnih ljudskih prava, iz Amerike dolaze neki novi vjetrovi. Naime, Američka udruga psihijatara maknula je pedofiliju s liste mentalnih poremećaja (to je ista udruga koja je maknula homoseksualnost s liste mentalnih poremećaja prije nekoliko desetaka godina što je pak dovelo do procvata zahtijevanja „prava“ na homo brak). To znači da nas ubrzo očekuje isto tlačenje i pranje mozga, no ovaj put u glavnim ulogama neće biti gayevi, nego pedofili. I onda ćemo morati slušati o tome kako su Hrvati pedofobi, pedo-ovo, pedo-ono. Hoće li i tada naš Peđo podržavati Pedo? Hoće li Jovanović pohitati da i ovu temu uvrsti u zdravstveni odgoj? Jer ako je „znanost“ rekla svoje, a naša djeca imaju pravo na znanstveno utemeljene informacije, ovaj scenarij je lako moguć. I sad napravimo puni krug i vratimo se na početak ove priče: ukoliko pedofilija postane „ljudsko pravo“, a Saboru uskrati pravo građana da se izjašnjavaju na ovu temu, pogodite tko će u RH odlučivati o ovome pitanju?