Donosimo govor Ludovine de La Rochere, predsjednice građanske inicijative „La manif pour tous“, koja već mjesecima okuplja stotine tisuća ljudi koji se protive „braku za sve“
Foto: Facebook/La manif pour tous
“Hvala svim volonterima u Parizu i u cijeloj zemlji, hvala intelektualcima, pravnicima, sindikalistima, znanstvenicima, članovima liječničke struke, političarima – svima koji su imali hrabrosti suprotstaviti se jednoumlju. Hvala svim Francuzima iz metropole, iz prekomorskih zemalja i iz inozemstva.
Milijuni ljudi su manifestirali protiv „braka za sve“, protiv medicinski potpomognute oplodnje za homoseksualne parove, protiv korištenja „nadomjestaka/surogata“ koji će na svijet donijeti dijete za nekoga drugoga. Ti su ljudi manifestirali i protiv homofobije. Nije bilo razbijenih prozora ni izloga ni zapaljenih vozila.
Nismo ni politički ni vjerski pokret niti koalicija gnjevnih homofoba.
Naši su protivni pokušali sve da bi to tako predstavili, ali nisu uspjeli jer je vidljivo da je ova inicijativa otvorena za sve koji najprije brinu za dobro i za prava djece i za sreću i ravnotežu obitelji.
Tu smo, u jednako velikom broju kao i prije, jer nas povezuju zajedničke temeljne i univerzalne vrijednosti.
Istina je da nemamo jednako shvaćanje jednakosti kao naši protivnici.
Naše shvaćanje, koje je većinsko u ovoj zemlji, je da je najvažnija jednakost djece, jednakost pred zakonom da imaju oca i majku, dakle podrijetlo i stvarnu a ne lažnu filijaciju. Oko tog pitanja okupljamo ateiste, kršćane, židove, muslimane, ljude s ljevice i s desnice, hetero i homoseksualce. Za sve njih je istina, koju dugujemo djeci, sveta. Ne želimo da laž bude nit-vodilja u životu djece ove zemlje, ne želimo da trijumfira rodna ideologija.
Budući da nas naši protivnici ne razumiju, oni odbijaju raspravu, preziru nas i kleveću.
Ovaj puta mi imamo vjetar u leđa. Pišemo povijest.
Ovdje su svi naraštaji, majke, očevi, mladež, svi bdiju nad nama, nad Francuskom, u tišini i miru.
Gledamo u budućnost, imamo povjerenja u budućnost, gradimo budućnost i zato manifestiramo. Želimo bolji svijet.
Što smo otkrili na ovom dugom putu? To da nismo ni sami ni izolirani, da nismo ni staromodni ni konzervativni, i da oni drugi nisu prosvijetljeni nego da žive i iluziji.
Da, Francuska se probudila!
Ostvarili smo povijesnu mobilizaciju. „Manifestacija za sve“ (La Manif pour tous) je najveći društveni pokret u Francuskoj od svibnja 1968. Budimo svjesni onoga što smo postigli: mi smo društvena snaga koja jemoćna, odlučna, organizirana. Taj uspjeh proizlazi iz tri glavna razloga: ne tražimo osobne interese (mislimo na buduće naraštaje), želimo zaštititi one najslabije, poštujemo svakoga.
Sutrašnjica više neće biti ista.
***
Masovno smo se podigli i tražili da nas čuju, da se razmisli o ovom zakonu koji nije samo društveni nego civilizacijski. Kako su odgovorili predsjednici države, vlade i parlamenta? S visoka, arogantno i prezrivo. Tvrde da su ljudi dijaloga, ljudi koji znaju slušati – no to su samo prazne riječi. Predsjednik Republike i glasnogovornik Parlamenta posvetili su nam tek nekoliko minuta. Nije nas primio premijer, niti ministrica pravosuđa, niti ministar obitelji, niti glasnogovornik senata (koji nas je čak vrijeđao i nazivao homofobima).
Tom odbijanju dijaloga Vlada i oni koji je podržavaju pridodali su nasilje i proizvoljnost. Manifestacije su bivale zabranjivane. Na djecu i obitelji puštao se suzavac. Zabranjivani su prospekti, hapšeni oni koji nose majice s logom inicijative. Jedna majka obitelji bila je napadnuta pred očima jednoga prefekta koji nije maknuo ni malim prstom. Mirni prosvjednici bili su hapšeni i zatvarani. Oni koji su pješice dolazili iz drugih gradova bili su ometani i svakodnevno kontrolirani… Skandal!
Koji su zločin počinili? Oblačili su se na određeni način, mirno su manifestirali, noću su bdjeli slušajući slavne tekstove o nenasilju. Je li to demokracija koju nam nude današnji vlastodršci?
Manifestirali smo poštujući zakone Republike. Oni su reagirali kao aparatčiki neke totalitarne zemlje.
Jesmo li još uvijek u istinskoj demokraciji?
Nakon što je proizvoljno promijenila definiciju riječi „brak“, vlast nije prestajala lagati o brojkama sudionika u manifestacijama. Nije priznala 700.000 peticija zaprimljenih u roku od 3 tjedna, što se nije vidjelo u povijesti Pete republike. Iako to Ustav zabranjuje, zastupnici i senatori glasovali su za ovaj zakon slijedeći upute o glasovanju koje je dala vlast, što je karakteristika diktatorskih režima. Samo rijetki heroji oduprli su se pritisku. To je poricanje demokracije u kojem je sudjelovao i dio oporbe.
Takvo ponašanje proizlazi iz straha. Zakon za koji su glasovali je nepravedan zakon napisan pod pritiskom jednog od LGTB lobija koji je ultramanjinski u homoseksualnoj zajednici, i oni to znaju.
Ponašaju se tako jer predstavljaju prošlo vrijeme, nadiđeno vrijeme, vrijeme ubitačnih ideologija kada je čovjek mislio da mu je sve dopušteno, kada nije brinuo o tome kakav će svijet ostaviti svojoj djeci.
Nama je toga dosta!
Stalno ponavljaju da je to društveni zakon, napredan zakon. Kako da im vjerujemo? O kakvom to oni napretku govore? Vjerojatno o svom vlastitom: o trgovanju tijelima, o iznajmljivanju utroba, o lažima. Da, sada možete imati dva oca i dvije majke. Ono što priroda ne dopušta, to si oni dopuštaju, jer oni su Prometej!
Još donedavno tome bismo se smijali. Danas zbog toga plačemo i gnjevni smo na te lažne proroke napretka i modernosti koji misle da ih ništa ne može zaustaviti.
Kad govore o prirodi i o ekologiji ističu načelo razboritosti. Kad je riječ o čovjeku, priroda nestaje i sva njezina razboritost.
Puna su im usta pariteta između muškaraca i žena. Traži se paritet u upravim odborima, u vladi, u parlamentu, ali da brak bude mjesto pariteta, da dijete odgajaju muškarac i žena, to je za njih čudna neka ideja!
Sada im kazujemo: Stanite! Slušajte narod, raspravljajmo, razmislimo. Ali oni neće.
Dakle, gospodine predsjedniče Republike, Vi koji ste jamac jedinstva Francuske, prestanite biti slijep i gluh, prestanite dijeliti Francuze, prestanite izazivati gnjev u cijelog zemlji.
Trenutak je ozbiljan.
Suočeni s lažima, s nepravednošću ovoga zakona, zazvonio je trenutak otpora. Riječ je o čovječanstvu i njegovoj budućnosti. Riječ je u muškarcu i ženi, riječ je o našoj djeci i njihovim slobodama.
I mi smo se razgnjevili! Zato smo 18. ožujka 2013. uputili svoj poziv.
Naša je zadaća golema ali bitna. Ima nas mnogo u Francuskoj i u inozemstvu. Cijeli nas svijet gleda, jer su se Francuzi opet usudili ustati protiv tiranije manjine.
Vama i svima koji misle da ćemo odustati najavljujem da ćemo nastaviti borbu posvuda u Francuskoj!
Ako predsjednik republike ne odgovori brzo i adekvatno, pripremite se za nove akcije sljedećih dana i tjedana.
„Manifestacija za sve“ bit će odsada tu, trajno, u francuskom i europskom pejzažu. Aktivno sudjelujemo u društvenom životu sa svojim uvjerenjima i vrijednostima.
„Manifestacija za sve“ ima tri zadatka da bi zaštitila obitelji, što smatramo krunskim kamenom našega društva. Kažem to u množini.
1. zadatak: ukidanje zakona o braku za sve. Ako ne sutra, onda preksutra. Borit ćemo se da spriječimo neposredne posljedice, a to su medicinski potpomognuta oplodnja i nadomjestak za majku-rodilju.
2. zadatak: podržavati sve hrabre ljude dobre volje koji će braniti te vrijednosti u društvu: gradonačelnike, zastupnike, druge dužnosnike, sve one koji će javno govoriti protiv braka za sve.
3. zadatak: boriti se za priznavanje ljudskoga bića kao muškarca ili žene, i braniti najslabije.
Neumorno ćemo braniti brak između muškarca i žene, filijaciju otac/majka/dijete, obitelji koje su temeljna ćelija svakoga društva, mjesto solidarnosti par excellence, izvor svakog ljudskog i ekonomskog bogatstva društva.
Borit ćemo se protiv rodne ideologije na kojoj se temelji zakon o „braku za sve“. Zalagat ćemo se protiv širenja te ideologije, napose u školama. Vodit ćemo istraživanja, objavljivati proučavanja, bit ćemo aktivisti.
„Manifestacija za sve“ postala je neizbježiva, nastavit će rasti, strukturirati se, da bi imala još veću težinu u javnoj raspravi. Zato ćemo od početka lipnja omogućiti učlanjivanje simpatizera.
***
Zakon je izglasan, no je li to zadnja riječ? Treba li gubiti nadu? Je li poraz konačan? NE!
Naš oporbeni pokret koji dolazi iz dubine neće stati, jednostavno zato što se rodio iz iskonskog odbijanja jednoga zakona koji se temelji na laži a odnosi se na sve Francuze.
Odbijamo dopustiti da se francuska politika odvrati od onoga što je bitno: to su hitne brige građana koji se danas nalaze u dramatičnoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji.
Što god se dogodilo, plamen francuskog otpora ne smije se i neće se ugasiti: on će se širiti sve više i više. Nastavit će graditi branu koja jedina može zaustaviti plimu projekata koji štete općem dobru, budućnosti društva, vrijednostima Francuske, poštivanju čovjeka i prave demokracije.
Budite spremni.
Budući naraštaju računaju na vas.
Nećemo odustati, nikada, nikada, nikada!
Živjela čovječnost!
Živjela Francuska!”
