Protiv referendumske inicijative trenutačno se vodi agresivan psihološki rat. Ovaj tekst nastoji na taj rat odgovoriti snagom argumenata
Foto: Shutterstock.com
„Homofobna inicijativa“, “rigidno desničarenje“, „uskraćivanje temeljnih ljudskih prava manjinama“ , „prljava inicijativa“samo su neke sintagme kojima se vodi sve agresivniji psihološki rat putem medija uoči referenduma o ustavnoj definiciji braka. Zajednički konzorcij vlasti, vodećih medija te dobrog dijela predstavnika civilnog društva zaista daju sve od sebe da na neki način spriječe održavanje referenduma ili bar da u velikoj mjeri osujete predvidljivi ishod istoga. I kad bi netko zaista, izvana, promatrao situaciju u državi temeljem medijske slike zaključio bi kako u Hrvatskoj postoji gotovo izvanredno stanje u kojem razularena masa rigidnih i isključivih građana zlouporabom zakona terorizira homoseksualnu manjinu i u kojem je jedna od tri temeljne institucije demokratskog društva Ustavni sud, stručno nekompetentna i svjetonazorski pristrana. Prilično je jezivo biti svjestan, bez obzira kojem timu pripadali oko referendumskog pitanja, snage medija koji su u stanju proizvesti tako snažnu fikciju, paralelnu stvarnost prepunu tenzija i konflikta u koju uvlače ne samo javnost već i dobar dio predstavnika onih institucija koje bi upravo trebale jamčiti da takva medijska slika ne postane slika stvarnoga života. Da bude u startu posve jasno, meni kao podupiratelju inicijative „U ime obitelji“ strašno je neugodna pomisao da je određeni dio potpisnika možda (vjerojatno) zaista homofobno, rigidno, isključivo, kao što sam uvjeren da postoje i na suprotnoj strani oni kojima je neugodno zbog otvorenog javnog govora mržnje koji dolazi od dijela protivnika inicijative među kojima ima i novinara i NGO aktivista i uglednih predstavnika vlasti. No usprkos tim elementima, koji ne mogu predstavljati temelj za razumijevanje ovog vrijednosnog razilaženja oko definicije braka, potrebno je mirno i dobronamjerno razmisliti, a psihozu prepustiti onima kojima očito takvo što treba.
No, kad čovjek pokuša mirno razmisliti, postaviti si nekoliko „reality check“ pitanja to bi moglo ovako nekako zvučati.
P:„Krše li se ovim referendumom kakvi važeći zakoni, koji su usklađeni sa zakonima EU?”
O: „Ne, sve je po zakonu i zato je posve začuđujuće da se Inicijativa opstruira od onih koji su odgovorni za donošenje zakona i njegovo provođenje“
P: “Je li riječ o uskraćivanju prava homoseksualnim osobama, k tomu još i temeljnih prava, neotuđivih?“
O: “Niti govora, sadašnja zakonska definicija braka u Obiteljskom zakonu bi prema tome onda bila diskriminatorna pa stoga nije jasno zašto je sada to prihvatljivo stanje, a ono ustavno ne bi bilo. Pravo na brak utemeljeno je Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 12.), čija je potpisnica i Hrvatska, a podrazumijeva pravo svake odrasle osobe da sklopi brak s odraslom osobom suprotnog spola.”
P: “Je li inicijativa homofobna, uperena protiv homoseksualnih osoba?“
O: „ Svakako nije, riječ je o ustavnom kategoriziranju nečega što je već zakonski važeće u društvu kako bi se na taj način još kvalitetnije zaštitio društveno najvažniji institut-brak te obitelj i svi identiteti koji su povezani s time. Prije svega riječ je o zaštiti najkvalitetnijeg okvira za odgajanje djece i njihovo neotuđivo pravo na oca i majku. Važno je naglasiti da promicanje i zaštita braka ne znači zabranu bilo kakvog drugog tipa veze između odraslih ljudi i njihovo zakonsko reguliranje.
Sada dolaze ALI pitanja:
P: „ALI zašto postojeća zakonska regulacija definicije braka nije dovoljna?“
O: „ Zato što je zakonske odredbe lako promijeniti većinom u Saboru, dok su ustavne promjene teže i podrazumijevaju ozbiljniji legitimitet, kao i zbog činjenice da svi zakoni u RH moraju biti usklađeni s Ustavom. Nažalost postoji snažan trend u dijelu zemalja zapadnog svijeta koji, među ostalim, teži radikalnoj redefiniciji braka i udaru takvog radikalnog pristupa i Hrvatska je izložena što je pokazalo nedemokratsko i oktroirano uvođenje svjetonazorski jednostranog, i većini građana vrijednosno neprihvatljivog zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole. Jednako tako primjer iz Francuske govori kako je moguće preko noći, bez obzira na milijune građana koji su prosvjedovali, jednostavno promijeniti zakon i redefinirati brak. “
P:“ ALI zašto je to uopće heteroseksualnoj većini važno, za njih se ništa neće promijeniti čak i da homoseksualne osobe mogu sklapati brak i dobiti jednak status obitelji u društvu i pred zakonima?“
O: “ Homoseksualni par ne može udovoljiti temeljnom pravu djeteta na oca i majku kojemu bi se to u polazištu uskraćivalo u slučaju bračnog izjednačavanja, što se naravno razlikuje od stečene situacije samohranog roditeljstva koja se uvijek može promijeniti. Nadalje, zagovornici bračne jednakosti za sve podrazumijevaju jednakost pred zakonom koja bi, u antidiskriminatornom duhu kako ga ti zagovornici tumače, značila i druga usklađivanja koja bi utjecala na važne heteroseksualne identitete. Budući da homoseksualni par ne može ostvariti identitete Otac i Majka, trebalo bi pribjeći neutralnom nazivlju primjerice Roditelj1 i Roditelj2 s čime se velik dio očeva i majki jednostavno ne želi složiti jer su im ti identiteti važni i žele da ih se prepoznaje i priznaje kao očeve i majke. Te su teme već neko vrijeme aktualne u zemljama koje su bračno izjednačile homoseksualni i heteroseksualni odnos. “
P: „ALI po tome ispada da je Inicijativa zaista usmjerena prema zaštiti obitelji, pravima djece i pravu na očinski i majčinski identitet, i da nije a priori uperena homoseksualnih osoba?“
O: „ Upravo tako, o tome je cijelo vrijeme i riječ , i posve je neshvatljivo zbog čega se medijski nameću informacije kako je riječ o protuzakonitoj, protuustavnoj, diskriminatornoj, homofobnoj inicijativi. Razlozi su vrlo transparentni i u duhu vrijednosti koje većina društva, bez obzira na nacionalnu, vjersku, dobnu ili spolnu pripadnost osjeća kao ispravne i koje su im važne.”
P: „ALI nisu li homoseksualci, kako dio aktivista tvrdi, posve jednaki heteroseksualcima i zbog toga ih se ne bi trebalo diskriminirati?“
O: “To je posve nevjerojatna tvrdnja, iracionalna. Najbliže takvoj jednakosti bio bi scenarij kad bi svi ljudi bili rodno neutralni biseksualci, ali stvarnost to neumoljivo demantira. Svaki identitet nosi određene specifičnosti kao prirodna ograničenja koja se ne mogu smatrati diskriminacijom. Radikalnim postavljanjem prema tim realnostima moguće je to ostvariti brisanjem razlika u identitetima muško, žensko, homo, hetero, otac, majka. To je uostalom teorijski razrađeno u ekstremnom dijelu rodne teorije koja se zove rodna ideologija i koja je generator snažnog trenda koji je ranije spomenut. Shvatljivo je da ogroman dio ljudi u društvu ne drži to kao temelj pravednog i zdravog društva i ova inicijativa glas je tih ljudi. Što se tiče jednakosti i jednakopravnosti u stvarima koje de facto jesu dio zajedničkog iskustva življenja, neovisno o homo ili hetero identitetu, za to se treba zauzimati jer zdravo demokratsko društvo ne smije tolerirati nikakvu diskriminaciju.“
Da je riječ o pravodobnom pokretanju referendumske inicijative možda najbolje govori komentar prof. dr. sc. Sanje Barić, profesorice ustavnog prava Pravnog fakulteta u Rijeci koju „brine politički pritisak koji određeni ultrakonzervativni krugovi planiraju postići ovakvom kampanjom. Smatra da će definicija u Ustavu služiti da se duže vremena uskraćuju određena ljudska prava drugim životnim zajednicama. Za očekivati je, na primjer, da ćemo napretkom demokratskih procesa istospolnim zajednicama uskoro zakonski omogućiti posvojenje djece i druga prava kao i dvospolnim zajednicama, ali ova odredba mogla bi otežavati taj proces.“
I upravo se radi o toj vrsti anticipacije dobrog dijela hrvatskog društva. Određeni trendovi koji pod egidom ljudskih prava i napretka sve snažnije utječu na antropološki utemeljene kulturne i društvene okvire koji se svakako trebaju razvijati, jačati, ali nipošto tako radikalno mijenjati. Obitelj, majka i otac i dijete koje ima pravo na takvo okruženje u svom osamostaljivanju vrijednost je i postignuće civilizacije za koju se treba boriti, promicati i štititi. Jer živimo u vremenima kada su se očito prestale podrazumijevati takve stvari i kada je zaista moguće podići takvu medijsku prašinu da više ne vidimo jasno niti sebe niti svijet oko sebe.
