Papa Franjo: Pet razloga zbog kojih se ne smiju legalizirati gay brakovi

93

 

Prenosimo pastirsko pismo koje je kardinal Jorge Mario Bergoglio, danas papa Franjo, napisao 2010., kada se argentinski Senat približavao legalizaciji homoseksualnih brakova i mogućnosti usvajanja djece u takvim zajednicama. Pismo je u srpnju 2010. pročitano u svim crkvama njegove nadbiskupije Buenos Airesa, a objavljujemo ga u prijevodu Marija Udine.

Foto: Vatican Radio

Božjem narodu i svim ljudima dobre volje!

1. Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine (usp. Tim 2,4). Stoga je uspostavio s čovjekom dijalog spasenja, koje je doživio vrhunac u susretu s Isusom Kristom, našim Gospodinom i sudrugom u hodu. Crkva je pozvana proširiti taj dijalog da ga ljudi prihvate. No da dijalog bude plodonosan mora biti jasan, jednostavan i vjerodostojan. Sve to uključuje dužno poštovanje prema onima koji žive, osjećaju i razmišljaju drugačije. Svi smo pozvani na Božju ljubav. Međutim, jasnoća dijaloga zahtijeva razlikovanje da bi se utvrdila istina, o kojoj pastiri ne mogu šutjeti. To ne znači prijezir ili diskriminaciju.

2. Ljudsko biće stvoreno je na Božju sliku. Ta slika odražava se ne samo na pojedinu osobu, već i u sukladnosti i uzajamnosti muškarca i žene, u zajedničkom dostojanstvu i njihovu nerazrješivom jedinstvu, koje se oduvijek zove brak. Brak je oblik života u kojem se ostvaruje posebno zajedništvo osoba, koje daje potpuno ljudski osjećaj seksualne uloge. Samoj prirodi braka pripadaju gore rečena kvaliteta razlike, sukladnosti i uzajamnosti spola i divno bogatstvo njihove plodnosti. Brak je dar stvaranja. Ne postoji analogna stvarnost koja bi ga mogla izjednačiti. To nije bilo koje zajedništvo između osoba, već ima vlastite i neporecive karakteristike koje čine brak osnovom obitelji i društva.

3. Dužnost je javnih vlasti štititi brak između muškaraca i žene preko zakonskog priznanja, da bi osigurala i podupirala njegovu nezamjenjivu ulogu i doprinos zajedničkom dobru društva. Kada bi se dalo zakonsko priznanje zajednici osoba istog spola ili se jamčio jednak zakonski položaj kao braku i obitelji, država bi nezakonski djelovala i proturječila bi svojim institucionalnim obvezama, mijenjajući načela naravnog zakona i javnog poretka argentinskog društva.

4. Zajednici osoba istoga spola nedostaju biološki i antropološki čimbenici vlastiti braku i obitelji. Njoj nedostaje bračna dimenzija i otvorenost prokreaciji. Naprotiv, brak i obitelj koja se njime zasniva, predstavlja žarište novih ljudskih naraštaja. Već od začeća djeca imaju neotuđivo pravo razvijati se u majčinoj utrobi, roditi se i odrastati u prirodnom ozračju braka. U obiteljskom životu i u odnosu sa svojim ocem i majkom, djeca otkrivaju vlastiti identitet i uče njihovu osobnu autonomiju.

5. Biti svjestan objektivne razlike ne znači diskriminirati. Priroda ne diskriminira kada stvara muškarce i žene. Naš civilni zakonik ne diskriminira kada kao uvjet za sklapane braka traži osobe različitog spola. Pravni slučajevi uzajamnog interesa između osoba istog spola mogu biti dovoljno zaštićeni preko općeg prava. Bilo bi nepravedno prema braku i obitelji pridati privatnom činu zajednice između osoba istog spola status građanskog prava.

Pozivamo savjesti naših zakonodavaca da suočavajući se s tako teškim pitanjem vode računa o ovim temeljnim istinama za dobro domovine i njenih budućih naraštaja.

U prisutnom uskrsnom ozračju i početku šestogodišnje pripreme (2010 -2016) za proslavu dvjestote godišnjice Domovine, potičemo vjernike neka žarko mole Gospodina Boga kako bi nadahnuo naše vladare i posebno zakonodavce. Isto tako tražimo da vjernici ne dvoje naviještati obranu i promicanje velikih vrjednota koje su oblikovale naš narod i predstavljaju nadu za Domovinu.

Kardinal Jorge Mario Bergoglio

Bivši homoseksualac govori: 'Homoseksualnost je bolest duha i može se liječiti!'

Da je homoseksualnost bolest koja se može liječiti potvrđuju i mnogi homoseksualci koji su uspjeli izliječiti ovaj, prvenstveno duhovni poremećaj. Neki od njih rado izlaze u javnost sa svojim svjedočanstvom ne bi li tako pomogli onima koji su zapali u strašnu kaljužu grijeha koju izaziva homoseksualni čin. Jedan od tih ljudi je i Richard Cohen koji je bio homoseksualac sve dok nije upoznao Isusa. Tada je počela njegova borba koja je trajala 10 godina, ali uspio je. Danas je u braku i otac je. Uz to Cohen piše knjige te vodi centre za ozdravljenje od homoseksualne bolesti. Cohen putuje po svijetu, a Zagreb je posjetio ove godine u svibnju. Cohen tvrdi kako se homoseksualci ne rađaju takvi nego je homoseksualnost isključivo bolest duha izazvana vanjskim poremećajem. On opisuje uzrok svoje  homoseksualnosti pa tako govori kako je uzrok zlostavljanje njega, dok je bio dječak od strane njegova ujaka koji ga je seksualno iskorištavao. U svom svjedočanstvu govori o osjećajima prilikom zlostavljanja. Tvrdi kako se tijekom zlostavljanja osjećao zastrašujuće, ali istovremeno se osjećao dobro. Bilo mu je samo 5 godina kada mu je ujak predložio da se dira po genitalijama i osjeća svoju spolnost. To je trajalo dvije godine.
Ujak je iskoristio njegovu tešku situaciju u obitelji i nedostatak Cohenovog oca koji je zanemarivao svoje sinove i vršio nasilje nad majkom. Nakon toga Cohen polako zaboravlja događaje iz djetinjstva, odnosno potiskuje ih unutar sebe. Prvi poriv prema homoseksualnosti osjetio je u srednjoj školi. Tada je počeo tražiti dečke jer je imao žestoku potrebu za spolnim činom. Mijenjao je partnere i bolovao od depresije. Krenuo je psihijatru jer je unutar sebe znao da je homoseksualnost bolest koja mu uzrokuje nezadovoljstvo i depresiju. Nije mu pomoglo.
Na svojoj drugoj godini fakulteta Cohen upoznaje mladića Tima s kojim je u vezi tri godine. Cohen svjedoći kao je njegov momak Tim bio kršćanin te da je stalno imao osjećaj zaprljanosti i grijeha zbog homoseksualnosti koju uživa. Zbog Timove odanosti Isusu Kristu zajedno su počeli čitati Novi Zavijet i tako su se, kako kažu zaljubili u Krista. Na kraju Richard i Tim zaključuju kako je homoseksualnost oprečna s Božjom riječi te oboje odlučuju stati sa seksualnim odnosima. Nakon toga Richard se zavjetuje na celibat koji traje 9 godina i u to vrijeme svjedoči o žestokim napadima koje je uspio pobjediti molitvom. Ubrzo nakon toga Richard upoznaje svoju ženu, zaljubljuje se u nju. Richardova supruga, ostala je trudna, a on se i dalje bori s bolesti. Govori kako mu je bilo jako teško jer je u snovima sanjao muška spolovila i nije znao kako se odmaknuti od te, kako svjedoči, prljave strane sebe. Počeli su mu prilaziti muškarci koji su ga tražili seks i on je pokleknuo. Prevario je svoju ženu s muškarcem i to ga je dotuklo.
On je znao da je cijela bolest odraz zlostavljanja u djetinjstvu i svim silama, trudio se to iskorijeniti iz sebe. Nakon nekoliko godina mukotrpne borbe Richard upoznaje kršćanina, čovjeka za kojeg kaže da je izliječio njegove rane. On ga nije krivio, dopustio mu je da isplače svoju bol i u tom trenutku Richardova agonija prestaje. On više nikada nije osjetio istospolnu privlačnost. Svjedoči kako je uz pomoć molitve, Krista i dobrih ljudi, punih ljubavi uspio izlječiti svoju nastranost. Nakon izlječenja, Cohen govori o slobodi koju pruža samo Isus. Riječ je o slobodi od grijeha i tame koju homoseksualnost donosi sa sobom. Njegov život posvećen je pomaganju homoseksualcima koji se žele izliječiti. Predvodi centre za liječenje, piše knjige te pomaže nesretnim dušama zarobljenim u grijehu patnje, tuge i boli. Cohen tvrdi kako je homoseksualnost bolest duha, a ne genetska bolest, bolest društva, a ne bolest unutar čovjeka. Govori kako se samo borbom protiv tog grijeha može spriječiti širenje te bolesti koja sa sobom nosi ni manje ni više uništenje čovječanstva. Cohen je bivši homoseksualac, koji je naravno, omražen u homoseksualnim krugovima. Upravo zato, što govori istinu. 'Borba protiv grijeha je jako teška, no sloboda koju dobivamo ne može se mjeriti s tim'. 
Opće je poznato da je homoseksualnost u puno slučajeva izazvana poremećajem u djetinjstvu. Isto tako nemali broj homoseksualaca pati od depresije i osjećaja manje vrijednosti. Uvijek, ali baš uvijek krive društvo za te osjećaje, a vrlo rijetko se odlučuju na borbu s uzročnikom svoje depresije. Homoseksualci su ljudi koji su zbog svog grijeha i izopačenosti daleko od istine no, samo ljubav, jaka želja, molitva i žrtva može im pomoći u otkrivanju istine. 
Ma, da im se i dopusti brak , da im se dopusti bilo što, oni neće postati sretniji ljudi i to je ono što je istina. Zbog toga je cijela parada u kojoj se oni bore za brak koji nikad nisu ni imali sama po sebi bedasta. Svjetovnom slobodnom oni neće osloboditi svoju dušu, samo će dobiti mogućnost širenja grijeha. Richard Cohen nije jedini na svijetu koji je uspio izliječiti homoseksualnost, postoji niz primjera, no unatoč tomu homoseksualci će reći da su oni takvi rođeni. Činjenica je da velik broj njih nikada nije pokušao izliječiti svju nastranost, naprotiv svojom voljom prepuštaju se grijehu koji zatvara njihove oči i srce pred istinom. A kako onda da vide?

u to ime...