Evo jedan dobar tekstić o Markićki....

Teško je pronaći jednu ženu u doglednoj povijesti koja je bila toliko cipelarena, klevetana i vrijeđana kao dr. Željka Markić. Histerija koja pršti protiv ove dame dosegla je razinu u kojoj joj se stavljaju u usta i riječi koje nikada nije izrekla kao onu kako “djeca samohranih roditelja odrastaju u neprirodnom okruženju”, što je moguće veoma lako utvrditi uvidom u snimku “sporne” emisije dostupne na Internetu. To čine oni pojedinci i mediji koji su po ulicama hrvatskih gradova tukli i vrijeđali volontere “U ime obitelji”, kada nijedan “napredni” kolumnist nije ustao protiv takvih izljeva mržnje, netolerancije i nepoštivanje drugog, različitog.

Ista mržnja i netolerancija, umjesto na djevojke i momke koje su mlatili na ulici prigodom prikupljanja potpisa za referendum, sada je cjelokupna usmjerena na Željku Markić, u ime “ljubavi” i “poštivanja različitosti”, dakako, kako to pršti iz pera službenika Pavićeva EPH-a, ili iz uzjogunjenosti subvencioniranih prisavskih aktivista koji se od milja nazivaju novinarima. U takvoj atmosferi se mrzi u ime ljubavi, cipelari u ime nenasilja, laže u ime istine, demokracije i ljudskih prava, koja uzimaju u usta otprilike kao George Bush kada treba pobiti stotine tisuća iračkih civila u širenju demokracije.

Ratna reporterka

Začudo, dr. Markić sama protiv te medijsko aktivističke mašinerije, iako plava od masnica i objeda, još stoji na nogama svjedočeći koliko je teško u hrvatskoj biti manjina – uspješna manjina, neparazitska manjina, poduzetnička manjina. Sve čega se u svojoj impresivnoj biografiji dotakla, urodilo je uspjehom. Premda je doktorica medicine, započela je kao novinarka, ratna reporterka. Radila je, kao intelektualka koja govori pet stranih jezika, osim na HRT-u, i za BBC, RAI..., pri čemu je za svoje dokumentarce pobirala, s BBC-jem, međunarodne novinarske nagrade. Danas je gospođa Markić vlasnica privatne tvrtke za istraživanje lijekova, dobrostojeća poslovna žena koja odavno djeluje ne u balkanskom, već u europskom poslovnom kontekstu.

I kao aktivistica je ušla, po uspjehu, u povijest Hrvatske jer je zajedno s ostalim kolegicama i kolegama iz inicijative “U ime obitelji” svih građanskih svjetonazora i vjeroispovijesti, među kojima su i samohrane majke, uspjela doći do ostvarenja referenduma u nemogućim uvjetima. Uza sve to, osim u biznisu, novinarstvu i društvenom aktivizmu, dr. Markić je uspješna i u privatnom životu, u ostvarenom braku sa suprugom liječnikom kao majka četvorice sinova. U jednom, Željka Markić je uspješna osoba po svakom pitanju, samostalna, slobodna žena, emancipirana, pa i od državnih jasala i subvencija.

S faksa u Sabor

Usporedimo li njen životopis sa ženama i muškarcima s “druge strane”, što ćete vidjeti? Vidjet ćete potpredsjednicu vlade ministricu Opačić, koja je s faksa skočila u Sabor, vidjet ćete simpatičnu damu i aktivisticu Sanju Juras, gospođu Sanju Sarnavku..., da ne govorimo o gospođi Vesni Teršelič o čijoj biografiji gotovo ništa zapravo i ne znamo. Ili biografiji Nenada Stazića, proračunskog ovisnika koji je doktoricu Markić zbog nepostojeće izjave prozvao ustašicom, a koji za par kuna ljetuje na Brijunima među izabranom subvencioniranom šerbedžijanskom elitom.

Usporedite li, jednako tako, novinarske biografije Ace Stankovića, Tatjane Munižabe..., ili EPH perjanica sa srednjom školom kao što je porezni dužnik Butković, s novinarskom biografijom dr. Markić što ćete vidjeti? Vidjet ćete dvije Hrvatske, onu uspješnu koju simbolizira dr. Markić i onu “subvencioniranu”, naslonjenu na politiku i novac građana na ovaj ili onaj način, a koja tu uspješnu manjinsku Hrvatsku želi ušutkati u ime “ljubavi”, “tolerancije” i prava “manjina” kako im ne bi govorila istinu o njihovoj prosječnosti. Stoga ovaj referendum nije samo referendum o braku, na njemu se odlučuje i o dvije Hrvatske. One uspješne, slobodne, dobrostojeće i emancipirane koju simbolizira građanka Markić koja, kako je ustvrdio Ustavni sud, svojom inicijativom ne ugrožava ničija prava, već afirmira one vrijednosti, obitelj, iz kojih je takva uspješna i izrasla. I one druge, puno glasnije Hrvatske, kojoj je zadatak sustavno cipelarenje uspješnih kakao bi Sanaderi, Vidoševići, Mesići... i njihove medijski i “nevladini” trabanti već 20 godina krojili Hrvatsku po mjeri svoje subvencionirane neuspješnosti i prosječnosti.

Ivica Šola