Najuspješniji spin protivničke strane tijekom antireferendumske kampanje bila su 47 milijuna kuna, koliko navodno iznosi trošak održavanja referenduma. Taj je iznos prema mnogim kritičarima nepotreban izdatak, posebice u vrijeme krize. Trošak održavanja izbora je daleko veći pa bi prema toj logici skroz nepotrebno bilo i održavanje parlamentarnih izbora, barem dok se ne popravi rast odnosno pad BDP-a. Tako bi ista politička opcija koja je zaslužna za pad BDP-a i ne zna rješenje izlaska iz krize vladala u nedogled.
Udruga Vigilare analizirala je financijska izvješća udruga okupljenih unutar Platforme 112 budući da je ta platforma oformljena s jednim jedinim ciljem – spriječiti referendum ili ukoliko to nije moguće, pokušati preokrenuti rezultate referenduma u svoju korist. Prema njihovoj analizi udruge okupljene u Platformi 112 i oko nje, u posljednjih deset godina uprihodile su 112 000 000 kuna. Od toga su dobile 22 500 000 kuna iz državnoga proračuna, što je vrijednost troškova održavanja više od dva referenduma.
Nadalje, jedan od najzabrinjavajućih podataka jest da se ove udruge financiraju pretežno inozemnim novcem bez kojeg bi njihova egzistencija bila dovedena u pitanje. Nemoguće je vjerovati da inozemni donatori daju toliki novac bez da imaju utjecaj na politiku i ciljeve ovih udruga. Na panel diskusiji u okviru Subversive festivala u Zagrebu u svibnju ove godine LGBT aktivistica iz Srbije Olga Dimitrijević opisala je način financiranja tih udruga. Prema njezinim riječima, LGBT udruge apliciraju na natječaje za dobivanje sredstava sa svojim programima, međutim „fonderi“ imaju svoju ideju o tome što je lokalnoj zajednici potrebno pa se LGBT udruge sukladno tome prilagođavaju.
Ne treba previše razmišljati iz kojeg razloga ove udruge primaju ogromne donacije iz stranih organizacija i stranih vlada. Financirane su da bi provodile preodgoj, kako odraslih građana Hrvatske tako i njihove djece. Između ostalog su prema planu usuglašenom s planovima Kukuriku koalicije građane i njihovu djecu trebali pripremiti na istospolne brakove putem zdravstvenog odgoja, gay slikovnica koje je po hrvatskim knjižnicama distribuirala ministrica kulture radikalno liberalnog svjetonazora Andrea Zlatar, te na razne druge načine. Ako referendum prođe, sav trud i smisao njihove egzistencije, kao i razina moći i utjecaja u društvu, dovedeni su u pitanje.
Osim toga, Vigilare je također ustvrdio da financije LGBT udruga u Hrvatskoj nisu transparentne ili su samo djelomično transparentne. A to je upravo sadržaj napada koji se ovih dana mogu čuti iz udruge „Građani glasuju protiv“ protiv građanske inicijative „U ime obitelji“ koja želi zaštititi svoje donatore od uvreda i difamacija.
Platforma 112 milijuna
Objavljeno: 26.11.2013.
Kada civilne organizacije počinju provoditi politiku protiv samog društva u kojem egzistiraju, kada na silu žele mijenjati vrjednote toga društva i kada se to događa godinama, onda se radi o štetnoj simbiozi udruga i države jer ih i sama cijelo vrijeme izdašno financira. Ako znamo i činjenicu da je to novac svih građana koji žive u toj državi, onda dolazimo do paradoksalne situacije u kojoj država djeluje protiv b?ti vlastitog naroda.
Udruge okupljene u Platformi 112 i oko nje, u posljednjih deset godina uprihodile su sto dvanaest milijuna kuna (112 000 000,00 kn), od čega dvadesetdva i pol milijuna (22 500 000,00) iz državnoga proračuna.
Pitanje je za koju su od tih udruga, izuzmemo li B.a.B.e. i GONG, prosječni građani uopće čuli, a kamoli da su znali da ih i financiraju. Navedeni broj vjerojatno je veći za kojih deset milijuna kuna, ali zbog nepotpunih financijskih podataka puni će iznos ostati nepoznanica. Ali zato znamo ovo: više od polovice prihoda spomenutih organizacija dolazi izvana, nekoliko milijuna od Soroseva Instituta za otvoreno društvo, pokoji milijun od veleposlanstava Kraljevina Nizozemske i Norveške, pa sve do Ministarstva financija Kraljevine Belgije.
I tako liberalni svijet financira anarho-liberalne ideje domaćih udruga, koje su, uz izdanja EPH, prva crta napada na predstojeći referendum. Zašto? Iza uobičajenih floskula o tobožnjim ljudskim pravima (koje prepoznaju samo one, a ne i međunarodni pravni sustavi), ljubavi za sve (kao da su ljubav i brak istoznačnice) stoji zapravo 112 milijuna dobrih razloga (dva referenduma, manje koštaju). I dok je iza referenduma „U ime obitelji“ stalo 750 000 građana svojim potpisom, iza rada ovih udruga u deset godina stalo je samo 317 416 kuna donacija od strane fizičkih osoba. Pri tome sumnjamo da to predstavlja 317 000 građana koji su donirali po kunu. Brojevi su jasni, stav građana još jasniji, a „narodni neprijatelji“ prokazani.
udruga Vigilare
Detaljno financijsko izvješće o udrugama članovima i podupirateljima Platforme 112 dostupno je u prilogu ovom tekstu. U nastavku navodimo raspored ukupnih prihoda prema navedenom izvješću te zaključke analize financijskog izvješća.
UKUPNI PRIHODI
Ukupni prihodi organizacija: 112.322.951 kn
Ukupni prihodi od donacija: 102,950,077 kn
Ukupni prihodi iz proračuna (uključujući Nacinalnu zakladu za razvoj civilnog društva): 22,556,444 kn
Ukupni prihodi od fizičkih osoba: 317,416 kn
Ukupni prihodi od prodaje robe i pružanja usluga: 2,146,533 kn
Ukupni prihodi od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija22: 30,843,261 kn
ZAKLJUČCI
Više 91% ukupnih prihoda dolazi preko donacija u kojima većinu čine strane donacije, dok je broj donacija fizičkih osoba izuzetno nizak.
Donacije iz proračuna čine oko 20% financiranja udruga te su važan kotač u funkcioniranju udruga.
Država svojim novcem daje svojevrstan legitimitet udrugama.
To se pogotovo odnosi na financiranje istih udruga iz godine u godinu. Davanjem novca, država potvrđuje njihovu vrijednost i daje svoju suglasnost. Time agenda Platforme 112 ima dodatnu težinu jer Vladin novac, a time i novac svih nas stoji iza iste. Pritom sve navedene udruge imaju zanemariv udio donacija građana (0,003%), što nam govori nešto o zadovoljstvu građana sa istima.
U financiranju navedenih udruga izdašno su, sa višemilijunskim iznosima, sudjelovala Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške, Kanade, SAD-a, različita inozemna ministarstva i strane vlade, Europska komisija, Balkan Trust Foundations te Open Society Institute.
Bez inozemnog novca udruge bi ostale bez više od pola svojih primanja te bi njihova egzistencija, u najmanju ruku njihov trenutačni opseg rada došao u pitanje. Jedno od temeljnih pitanja jest koliko strane vlade i organizacije imaju ulogu na oblikovanje agende navedene Platforme. Te zaklade i vlade ne financiraju svakoga već one čiji se ciljevi poklapaju s njihovima.
Financije spomenutih LGBT udruga nisu ili su samo djelomično transparentne. Dok Lezbijska grupa Kontra i Centar za LGBT ravnopravnost navode samo svoje donatore, bez konkretnih brojki, udruga Iskorak objavila je svoja financijska izvješća od 2006. (sa prihodima od 2005.). Problem kod izvješća spomenute udruge je taj što se vrsta istih mijenjala nekoliko puta tokom godina. Stoga su podatci nepotpuni, raspoređeni po nejasnim kategorijama te se ne može isčitati koliko je tko točno novaca donirao.
Kod LGBT udruga pojavljuje se nekoliko zajedničkih donatora kao što su Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport, Astraea – Lesbian Foundation for Justice, Global Fund for Woman...
Oko 70% financiranja udruge Iskorak dolazi iz proračuna, iako taj podatak, zbog već navedenih okolnosti, nije siguran. Udruga Iskorak teško da bi mogla normalno funkcionirati bez tih prihoda.
