Autor:
Dražen Ćurić

Referendum o braku neće praktično izazvati nikakve promjene statusa braka jer je i do sada bio definiran kao zajednica muškarca i žene, ali će zato dobro prodrmati hrvatski politički sustav. Možda je riječ o najznačajnijim i najradikalnijim promjenama političkog krajobraza od uspostave demokracije koja nam je donijela uglavnom dekorativne smjene vlasti između HDZ-a i SDP-a.

Partijski zdravstveni odgoj

Nakon Tuđmanova razdoblja koje je obilježeno ratom, prvobitnom akumulacijom kapitala i ideološkim kompromisima, dolazi era Mesića i Sanadera koji su se svojom biračkom bazom koristili samo za dobivanje izbora, a onda su do njihova mišljenja držali kao do lanjskog snijega. S pomoću svojih poslušnika, koji su od toga imali solidnu materijalnu korist, držali su pod kontrolom “izbornu bazu” umjesto da su provodili politiku zbog koje su ih izabrali.

Posebno je loše prošlo desno, konzervativno biračko tijelo, koje je u normalnim prilikama u Hrvatskoj većina. Stoga nije čudno da se, prije svega zahvaljujući svojim elitama, osjećalo izdano i izigrano. Desnica je devedesetih bila spremna na kompromise jer su bili viši interesi u pitanju. Trebalo je dobiti Domovinski rat i izgraditi državu, ali se zato moralo odustati od lustracije. Nakon Tuđmanove smrti završava se privatizacija u kojoj uglavnom kao pobjednici izlaze ljudi povezani s bivšim “udbaškim” sustavom, a desnica se marginalizira i ne dopušta joj se da do kraja konzumira svoje potencijale. Dobro organizirane i umrežene vladajuće elite uvijek mogu pokrenuti lov na klerofašističke snage.

U vlasti slasno uživaju neki drugi i uređuju odnose u zemlji mimo njihove volje. Sličnu ideološku matricu nastavlja i Jadranka Kosor, samo ovaj put bez kriminala, dok je Milanovićeva vlada srušila bilo kakve iluzije o nacionalnom konsenzusu. Na ovom je referendumu poražena, ideološki isključiva, katkad i sektaška ljevičarska vlada koja je mandat dobila da uspostavi nekorumpiranu vlast i pokrene gospodarski rast, a ne da potpuno mijenja vrijednosni sustav na kojemu počiva hrvatsko društvo.

Milanović je bojažljiv i neodlučan, ali se odjednom pretvara u pravog heroja kada treba ukinuti pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu. Bez ikakva respekta prema onima koji drukčije misle uveo je zdravstveni odgoj koji nije bio problematičan samo zato što je ultraliberalan, nego i zato jer ne nudi alternativu. Djeca će učiti samo ono što partija odluči da je za njih ispravno i dobro. Kako nisu slušali nikoga dok su uvodili zdravstveni odgoj, tako se s pravom može pretpostaviti da su u stanju preko noći uvesti i gay brakove.

Što je onda preostalo katoličkoj i nacionalnoj desnici nego da se organizira i pokuša u osiromašenoj i beznadnoj zemlji, koja im ne može osigurati blagostanje i sreću, napraviti ideološki okvir u kojemu će se osjećati dobro. Ovo je poruka Tomislavu Karamarku i HDZ-u da više ne može njihove glasove uzimati bez ikakvih obveza. Zato je usporedba Željke Markić s braniteljem Mirkom Čondićem, koji je organizirao velike demonstracije u Splitu prije desetak godina, prilično nategnuta.

Pobjednik je i Crkva

Znalo se da Čondić, a vjerojatno i sadašnji Stožer za obranu Vukovara, bespogovorno slušaju HDZ, dok će Željka Markić i njezini suputnici u konzervativnoj revoluciji tražiti vrlo konkretnu politiku i položaje. Njih se neće moći kupiti sitnim sinekurama, nego će im se morati dati, ako ih se želi uz sebe, ministarske resore koje će oni samostalno voditi. Veliki pobjednik referenduma je i Katolička crkva koja je našla dobar način da se uključi u politički život, a da u glavnim ulogama ne budu svećenici i biskupi. O kako velikim promjenama je riječ može se vidjeti i po reakciji većine medija koji su prema Željki Markić i društvu ispoljili neviđenu agresiju, mržnju i prijezir. To je samo dokaz da inicijativa “U ime obitelji” ne dolazi iz centara moći koji uspješno vladaju Hrvatskom već gotovo četvrt stoljeća, a možda i malo dulje