U globalu si u pravu, međutim tu se zatvara jedan drugi čarobni krug. U svim tim ustanovama koje imaju sjedište u Zagrebu (a to je ako se izuzme npr. Jadrolinija, koja mi jedina sada pada na pamet kao neka veća državna tvrtka koja nema sjedište u Zagrebu) su zaposleni ljudi koji samim time što rade u tim firmama plačaju doprinose i prireze koji idu u gradski proračun. Jasno je da to nisu primjerice direktni državni porezi, ali je isto tako logičan slijed događaja da ako radiš u poduzeću koje ima sjedište u Zagrebu, tom istom Zagrebu puniš gradsku blagajnu, a s obzirom da je 80% upravno-financijsko-privrednog aparata stacionirano u Zagrebu to su silna sredstva. Razne komunalne naknade, komunalni doprinosi, porezi na neiskorišteno poljoprivredno zemljištu, prirezi ili npr spomenička renta, je u takvom odnosu kap u moru sredstava. Posljedica je megapolizacija Zagreba i sve masovniji gubitak ruralnih sredina. Onog trenutka kada se određeni dio poreza na dohodak ili npr. PDV-a bude, razmjerno sredini u kojoj je ostvaren, slijevao u proračune regionalnih ili lokalnih sredina, moći ćemo pričati o decentralizaciji pa se onda neće više događat da se, kako je već napomenuto, u Zadru grade luke, prilazne ceste i dvorane isključivo novcem poreznih obveznika (znači mojim) nego, evo ti lave gradski ili županijski proračun pa, ako imaš i možeš, gradi.
Vidi cijeli citat
Glavni grad svake države je u prednosti pred ostalima, čak i da se država maksimalno decentralizira. Sva veleposlanstva, većina (ili sva) ministarstva, državne firme imaju sjedište u glavnom gradu. Sukladno tome i najveći broj zaposlenih u tim uredima je iz glavnog grada. Uz njih idu i tvrtke, koje čiste, hrane, održavaju, paze, peglaju sve te objekte.
Generalno, ovakav sistem državne uprave mazi velike stranke. Svi se novci slijevaju u državnu kasu, koja ih raspoređuje lokalnoj upravi. Jasno je, tko ima lovu, ima i vlast. Ovakav sistem pogoduje i korupciji. Manji broj ljudi odlučuje o velikim sredstvima.