glupo je pricati o tome da je nasima netko usadio u glavu da moraju ici tijekom drugog svjetskog rata u rusiju i slicno. to su takva sranja za malu djecu.
kod nas u hrvatskoj se lijepo moze vidjeti kako stvari zapravo izgledaju. po tome kako su davno sela izgledala.. znaci jedno ustasko selo, pa jedno partizansko itd.
zar me netko hoce uvjerit da postoji kolektivno razmisljanje na razini nekog jebenog sela?
valjda kuzite sta zelim reci. kada se to prebaci na cijelu drzavu, dobijete rezultata sranja koje kuhaju politicari. znaci rus se salje u ukrainu sa oruzjem, klinac od nekih 24godine, izvrsava naredbu, pogine. mozde prije toga jos nekoga odvuce u smrt.
jako malo ljudi odlucuje o tome sta velika vecina radi. imaju moc, i siju strah. ja vjerujem u dobro u ljudima. nevjerujem da su rusi losiji ljudi od nas. ali ocito je da se boje. boje se za sebe, za svoje bliznje, boje se posljedica. i to je problem. sve dok masa nekrene rusiti one sto im krote sudbinu lose se svima pise. to trazi zrtve, to trazi hrabre ljude koji ce pokreniti masu.
i oni policajci koji peglaju narod koji je na protestima to rade iz straha. to su isto roditelji, koji se boje posljedica za sebe i svoju djecu. zacarani krug.
najgore mi je citati usporedbe nekih zlocina. da, i ameri su govna. jesu. ali kakve veze to sada ima? rat je sranje, uvijek pate oni najslabiji. posljedice za drustvo su strasne. stvara se mrznja, stvaraju se cudovista. ja imam susjede koji su poludili u ratu. opasni su za okolinu, o tome nitko neprica. teroriziraju ljude oko sebe jer su nazalost bolesni.
zato je bitno da se svako sranje sprijeci sto prije.
opravdavanje bilo kakvog nasilja je primitivno, glupo i na kraju zalosno.
