Kakvi god naši političari bili i što god mislili o njima, lijepo je vidjeti kako ipak postoji jedna razina ispod koje se ne ide, kako postoje situacije u kojima se na stranu stavljaju svi animoziteti i neslaganja, kako se može postići konsenzus oko bitnih stvari. Ipak, gledajući kako su se baš svi zastupnici u Saboru složili oko ove situacije u Ukrajinu, ne može se ne primijetiti kako takvo jedinstvo i nedvosmislenu i jasnu osudu agresije, bez onih popratnih 'ali', nismo na našoj političkoj sceni vidjeli nikad, rekao bih čak ni kad je naš Domovinski rat u pitanju.

Pomalo je žalosno vidjeti kako naše političare može ujediniti rat u drugoj zemlji, a ne može agresija na Hrvatsku, i kako neki akteri naše političke scene toliko žući i kojekakvih teza prosipaju kad govore o Domovinskom ratu, a sad su nedvosmisleni oko agresije na Ukrajinu i u tom slučaju nemaju baš ništa za dodati, nemaju niti jedno razmišljanje koje odudara od onog opće prihvaćenog. I to, ironično, u situaciji kad se agresija na Ukrajinu provodi po vrlo sličnom obrascu kakav smo vidjeli i kod nas, i kad je provodi država koju otvoreno simpatiziraju oni koji su vršili agresiju na Hrvatsku.