Ništa oni nisu loše napravili, to Ukrajinci bacaju bombe sami na sebe, ubijaju civile, ruše svoje bolnice i škole, ubijaju rusku oporbu. Kao da smo to već mogli vidjeti negdje.

Samo jel Rusi znaju kako je završio rat koji kopiraju ili ih Ukrajinci trebaju posjetit.

ovaj rat će završit kad tada ali njima prije temeljitih promjena jednostavno ne triba dopustiti bilo kakav povratak na međunarodnu scenu, barem šta se zapada tiče.

Govorili se puno o novom svjetskom poretku nakon hladnog rata.

Strucne knjige su pisane, pop kultura je koristila termin, a evo ovaj rat nam donosi nwo.

Usred 21 stoljeca vidimo kako postojr jos uvik zlocinacke diktature kao Rusija i Kina, sa svojim bijednim satelitima tipa Bjelorusija i Srbija.

Ako je iti jedan dio svjetska javnosti bio imalo u dvojbi, vise nije, jasno je ko dan ko su zlikovci.

A polutirani tipa Orban, uskoro ce isto jasno i bez rukavica morat odabrati stranu.

Na kraju dana, svi cemo mi ispastat, samo mi nekako vise nije za obicnih rusa ni kineza ni srba.

ima li neko pretplatu za otvorit ovo ?

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/biden-ozivio-vazan-zakon-iz-1941-politico-ovo-je-znak-da-vjeruje-kako-ukrajinci-mogu-pobijediti-rusiju-15181250?cx_testId=1&cx_testVariant=cx_1&cx_artPos=1&utm_source=pianojl&utm_medium=widget&utm_campaign=pianojutarnji#cxrecs_s

Hura za Amere 😄

Senat Sjedinjenih Država usvojio je jednoglasno Zakon o zajmu i najmu ukrajinskoj demokraciji. Da bi stupio na snagu, mora ga odobriti i Zastupnički dom, te ga mora potpisati predsjednik Joe Biden. Ali ako je prošao kroz Senat, jamačno će proći i kroz donji dom. Sjedinjene Države tako protiv Vladimira Putina obnavljaju zakon koji im je snažno pomogao da 1941-1945 pobijede Adolfa Hitlera, Hirohita i Benita Mussolinija.

U međuvremenu nijedan takav zakon nije bio obnovljen. Politico smatra da je to znak da Washington sada vjeruje kako Ukrajina ima šanse pobijediti Rusiju u ratu koji joj je nametnut iz Moskve.

Zakon o zajmu i najmu (Lend-Lease Act) bio je zakonodavni manevar kojim su se Sjedinjene Države Amerike snažno, u toj fazi možda i presudno, umiješale u drugi svjetski rat na evropskom ozemlju, na strani Velike Britanije, prije nego je i njih u rat izravno uvukao Japan.

Na prijedlog tadašnjega američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta Kongres USA je 11-III-1941. usvojio Zakon o zajmu i najmu, kako bi na prikladan način (odgovarajućim financijskim mehanizmima, u svrhu opskrbe ratnim potrepštinama i sirovinama), a izbjegavši formalno narušavanje neutralnosti, pomogao onim evropskim i inim državama koje su vodile politiku za koju se smatralo da je u skladu s interesima Sjedinjenih Država Amerike.

Zakon o zajmu i najmu je služio i nakon ulaska Sjedinjenih Država u rat, uslijed japanskog napada na Pearl Harbor bez objave rata 7-XII-1941. Od tada je isti zakonski mehanizam služio za održavanje ratnih napora savezničkih država dok se bezuvjetnom kapitulacijom Njemačke, Japana i Italije ne postignu zajednički vojni i politički ciljevi zapadnih saveznika, koji su sebe nazvali Ujedinjenim narodima.

Taj je zakon predsjedniku Sjedinjenih Država dao široke diskrecijske ovlasti. U njegovoj je nadležnosti, bez potrebe doknadnih kongresnih odobrenja, bio odabir i materijala koji su dostavljani savezničkim državama, a i metoda i rok nadoknade sa strane zemalja korisnica. Za Zakon o zajmu i najmu bilo je dovoljno da Predsjednik uvjete nazove zadovoljavajućima.

Taj je Zakon označio kraj neintervencionističke i zapravo izolacionističke politike koja je karakterizirala međunarodne odnose Sjedinjenih Država nakon završetka prvoga svjetskog rata i Versailleske mirovne konferencije.

Korist za Sjedinjene Države bila je očita: mogle su investirati, istodobno silno razvijajući vlastitu vojnu industriju, bez korištenja vlastitih ljudskih efektiva ("žive sile") dok su formalno bile neutralne, a kasnije su novcem i materijalnim sredstvima širili efektive na druge nacije, jačajući tako pritisak na sile nacifašističke Osovine.

To je bilo osobito važno kroz 1942 i dio 1943, kada je SAD još pripremao i obučavao svoje ljudstvo, pa je s kadrovske strane glavni teret rata u Evropi bio na Sovjetskom Savezu i djelomice na Velikoj Britaniji, angažiranoj istodobno i u Sjevernoj Africi, te u Aziji, a ondje još i na Kini gdje su, u tu svrhu, prvi i posljednji put surađivale snage Kuomintanga koje je vodio predsjednik Jiang Jieshi (Chiang Kai-shek) i snage Kineske komunističke partije s Mao Zedongom.

Od usvajanja Zakona o zajmu i najmu u Kongresu pa do njegova prestanka važenja 2-IX-1946 predsjednici Franklin D. Roosevelt, odnosno Harry S. Truman odobrili su pomoć za čak 44 države, uključujući sve četiri preostale velike saveznice: Veliku Britaniju, Sovjetski Savez, Kinu, te Francusku. Vrijednost pomoći na temelju tog Zakona premašila je iznos tadašnjih 50,1 milijarde dolara. Od toga je Velika Britanija dobila 21,4 milijarde, SSSR 11,3 milijarde, Francuska (snage pod komandom generala Charlesa de Gaullea) 3,2 milijarde, Kina (Jiangova vlada) 1,5 milijarde, te 2,6 milijarde za ostalih 40 savezničkih vlada.

S obzirom na bazno nepovjerenje američke vlade spram Sovjetskog Saveza, privremeno premošćeno zajedničkim interesom za pobjedu nad Njemačkom kojom je upravljao Adolf Hitler, po ugovorima sa Sovjetskim Savezom su svi oružani sustavi ustupljeni Sovjetskoj Uniji morali nakon završetka neprijateljstava s Osovinom biti vraćeni u Sjedinjene Države odnosno uništeni pod američkim nadzorom.

Po toj osnovi je nakon rata uništeno mnogo američkih zrakoplova u Rusiji, a brojna plovila su vraćena Amerikancima do kraja 40-ih prošlog stoljeća. U istom razdoblju, SAD je dobio robe odnosno usluge od 7,8 milijardi dolara od 18 potpomognutih vlada (uglavnom iz Velike Britanije) kao povratnu vrijednost za pozajmljena ili iznajmljena sredstva.