Papa B. gledajuć onu tvoju kartu odlučih saznat malo više o govornicima rusinskog i Rusinima općenito

Ispada prijatelju moj da tamo Rusina danas nema, već da su to Ukrajinci, a ono što me još više iznenadilo je da je 70% tamošnjeg stanovništva pravoslavno, a ne grkokatoličko (grkokatolici su manjina od oko 20%)... Štoviše, kaže da su pravoslavni vjernici međusobno podijeljeni na one za Kijev (45%) i na one za Moskvu (30%), i na one koje su ni tamo ni vamo (25%). Istovremeno, Rusi su na 4-5% stanovništva.

Tako da je ona tvoja karta, vezana za jezik tamošnjih stanovnika, ne znam koliko točna - možda je to tako bilo 1945. Ali, "loša bila 45ta" :)

Dolaskom sovjetske vlasti (a taj prostor bio je od 11.st. pod Ugarskom i 20g. pod Čehoslovačkom) proglašeno je rusinstvo i grkokatolicizam kao reakcionarno, banditsko, zatvoreni svi samostani i crkve, ubilo nekog biskupa i sva imovina dana ne u kolhoze i sovhoze - nego pravoslavnoj crkvi u Moskvi. Da ne govorim kako je sva ta rusinska inteligencija završila. Tako, ako je tko pročitao članak iz posta na 881str., bilo je sa svim teritorijima koje je Rusko carstvo Romanovih sebi prisvojilo na zapadu što se tiče vjernika grkokatolika. Samo, SSSR je, nominalno, bio ateistička država, a očito im moskovski patrijarh je bio nešto posebno drag, sigurno ne bez razloga.

Dalje, 1991. opet je tražena neka autonomija, kojoj nije udovoljeno, samo nisam mogao razumjeti tko je od dvije strane tražio autonomiju, valjda proruska strana, ali na čijoj su strani bili potomci onih izvornih negdanjih Rusina, e to nisam uspio dokučiti - nije valjda s njima?

I inače, ta pokrajina za razliku od zapadne Ukrajine nije nikad bila tako zdušno za ove pro-EU političare

Na kraju ispada da su najviše za Rusine napravili Česi i Slovaci, koji se nisu puno dirali u njih, ali su im otvarali škole i općenito ulagali u njih, dok su im ovi iza 1945. (bilo iz Kijeva, bilo iz Moskve) uvodili neke gospodarske programe "na silu" koji su bili, blago rečeno, fijasko. Navodi se da je to trebala bit zemlja vina i voćnjaka, da bi 1980tih za vrijeme Gorbačova isčupali sve vinograde zbog anti-alkoholne kampanje. Cirkus.

Mala digresija na sve ovo, oprostite, no eto, ako koga zanima da podijelim ono što sam saznao, pa ako ima zainteresiranih diskutanata ili onih koji znaju više...

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Carpathian_Ruthenia

@Bogomdani jesi to mislio na Zakarpatsku oblast ? 

Jer zadnji jedini pravi cenzus je proveden 2001 godine, a on nije prihvaćao uopće izjašnjavanje Rusina, već ih je gurao pod Ukrajince. Oni koji su se samostalno izjasnili, njih je bilo oko 1% populacije, ali kažem uz nemogućnost identifikacije. 

Ovo je sa cenzusa iz 2001 zadnjeg napravljenog, kasnije se nije ni održao.

Na to područje više pretendiraju Mađari, nego što Ruteni žele nekakvu autonomiju, zapravo rekao bih da su se oni većim dijelom u potpunosti ukrajinizirali (to su u biti oni Ukrajinci koji su nakon poljske vlasti kasnije potpali pod Austro-Ugarsku, dakle stoljeća i stoljeća odnarođivanja).

A kažem, ovo područje jugozapadno od Mukacheva je Mađarima trn u oku slično dijelovima Slovačke, Transilvanije, Baranje, Bačke, Banata.

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Ukrainian_Greek_Catholic_Church

Prema ovom članku, ukrajinski identitet jako veliki dio duguje Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi

Jako ćete se, vjerujem, iznenaditi da je u doba prve podjele Poljske (barem prema ovom članku) čitav istok Poljsko-litvanske države bio: grkokatolički (što je mnogo više nego danas)

To se slavensko stanovništvo osjećalo da ne pripada ni moskovskoj državi, kaže, ni poljskojlitvanskoj

Grkokatolicizam, uz jezik, bio im je dio identiteta

Samo, grkokatolike su potjerali skroz naskroz osim u Galiciji (i tamo bi da je komunizam duže potrajao)

Jezik je, ipak, ostao

Sad, iako ukrajinski identitet nije toliko različit od ruskog u odnosu na 1772. ipak jest različit, ali i sličan. Nisu Ukrajinci bili žrtve koliko je njihov identitet "pretrpio": i oni su se, skupa s Rusima širili. Do neprijateljstava nije došlo tek tako: zahlađenje traje već neko vrijeme. Sad ratuju ima već skoro 2 godine. Što li će biti na kraju, za 10 ili 100 godina - tko zna.

Kaže na onoj stranici da je stanovništvo većinski ukrajinsko od kojeg se mnogi identificiraju kao Rusini

Međutim, niti 1% nema onih koji se ekskluzivno tako izjašnjavaju, što prije 45. nije bio slučaj.

Dijaspora u Americi i drugamo se, mislim, izjašnjava velikom većinom kao Rusini

Pa i u Hrvatskoj. I grkokatolici su.

Mnogo toga je tamo komunizam promijenio.

Braćo moja mila, evo jedan iscrpan povijesni pregled, po mom mišljenju vrlo dobar, vrlo dobro napravljen, onako zanatski:

https://www.britannica.com/place/Ukraine/History

Sad, ovaj srednjovjekovni period, mislim da tu nema ideologije, da je najkvalitetniji, pa i ovaj period do podjele Poljske, da bi nakon toga išlo u smjeru "zli Ruje, a dobri Ukrajinci"

Istina, u zadnjih 50ak godina carstva primjerice bilo je zabranjivanja ukrajinskog jezika, ali tako to ide u carstvima koja gledaju kako povećat koheziju: nitko ne priča o tome kako su Francuzi postali Francuzi: svi su morali znat francuski, i Bretonci i Okcitanci i Korzikanci. Danas su to sve Francuzi - a moglo je bit kao u Španjolskoj. Eto, Englezi nisu nametnili ništa Velšanima i Ircima npr.

Međutim, ono što je bilo tada, prava je kamilica za sve što je uslijedilo u komunizmu: mislim, holodomor, koji čak nije bio samo isključivo ukrajinska stvar (iako su oni najviše stradali), mislim, užas. I to kad je Ukrajina bila, tobože, nekakva republika unutar tog saveza - bilo joj je bolje dok nije bila nikakva republika. Kasnije je to bilo bolje, u stvari nekad malo bolje, nekad malo gore - a opet su "za sve krivi zli Rusi"

Po meni, tu je najviše kriv komunizam, koji je bio loš i Rusima, a ne samo Ukrajincima, u svakom smislu. Najgore im je bilo u doba Staljina, koji uopće nije bio Rus, ali je sovjetska politika općenito bila velikoruska politika i to mnogo velikoruskija nego u doba carstva: deportirani su cijeli narodi a na njihovo mjesto su dolazili Rusi. Na kraju, to je dodatno zagadilo odnose između Rusa i ostalih.

Današnja ruska politika ipak nije komunistička u smislu da želi danas-sutra pripojiti Ukrajinu sebi, Ukrajince pretvoriti u Ruse i sl. no da želi od nje napraviti "Bjelorusiju" to je sigurno. To je "ruski svijet".

Ono što članak ne govori, kakav je plan za Ukrajinu ovih drugih, Amerikanaca, i koliko je to interes njezinih stanovnika je zašto tome modernome prikazu nešto nedostaje: Ukrajina, karikiram, banana država a la Hrvatska - sirovine i radna snaga za Zapad, i meka za migrante iz Indije i Nepala

A ono što ja mislim je da je ukrajinski put onaj između ova dva svijeta, samostalni put kao i do prije 2013. ili čak 2010. kad ratni sukob bilo s jednima, bilo s drugima, nije bio ni u primislima. Lijepo se priključiš onome tko je luđi (u ovom slučaju su to Rusi) jer rat je zadnje što ti treba: bolje ikakav mir, sa svima, nego ikakav rat, s bilo kime. Stvari se poslije (za 5, za 10, za 20 godina) promijene, a dok se ne promijene radiš na sebi, jačaš svoju poziciju, u prvom redu ekonomsku, pravnu, političku, a posljedično i vojnu. Ne možeš glavom kroz zid. Na kraju imaš jaku Ukrajinu, kao danas jaki Azerbajdžan. Ili Kazahstan. Koji je osudio rusku akciju u Ukrajini btw. Mislim da su sami sebi najveći neprijatelj, kao mnogo puta kroz povijest do sada.

Jedna prigodna, o Kozacima. Riječ je, mislim, turskog podrijetla i znači avanturist, tako nešto u tom stilu. Kad su Poljaci, odnosno polonizirano tada Rus'ko plemstvo (je li su se tada oni već zvali Ukrajincima, seljaci mislim, doista ne znam, možda i jesu, ako jesu, je li većina) krenuli pokmetit svoje seljačke podanike, neki od njih su pobjegli na istok i prema jugu (iza brzaca - zaporižiža) i tu formirali svoja kozačka naselja izvan domašaja ovih tlačitelja. I tako je jednom, jedan poglavica ili hetman, Hmeljnicki, poveo pobunu (uz pomoć Tatara) koja se proširila i na desnu i na lijevu obalu Dnjepra. Digli se svi seljaci sve do Poljske di su bili Poljaci. Bilo je tu i osvete, ubijanja, pljačkanja, svega. Da bi na kraju Hmeljnicki čak konsolidirao svoju vlast u Kijevu, a kako su Tatari bili nepouzdani, sklopio je savez s Rusima, onima iz Moskve. Oni su mu obećali autonomiju, ali nakon njegove reklo bi se prerane smrti, sve se to njegovo, i institucije i sve što je napravio, urušilo (jer su hetmani postali u biti feudalci - ono protiv čega su se borili na početku), a Rusi, oni iz Moskve, i Poljaci su se opet dogovorili nama ovo, vama ono, i sve je bilo kao i prije osim što su Rusi, oni iz Moskve, bili imali najviše koristi od toga svega. Stanovništvo lijeve obale Dnjepra plus Kijev: je li se slobodnije razvijalo od onoga na desnoj obali Dnjepra, koji su uglavnom bili poljski kmetovi, ne znam. Ali i tu su sami sebi bili najveći problem.

To nije lekcija samo njima, nego i svima nama.

Mislim da je ova bolji pokazatelj:

Blijedi stupac 1989.

Drugi stupac 2001.

Rozo/ljubičasto: ukrajinski

Svijetloplavo/plavo: ruski

Isto po podacima iz 2001., no na onoj karti razdvajaju onaj baš ukrajinski (poljsko-ukrajinski) od suržika (rusko-ukrajinskog), primjerice nešto kao da se kod nas razdvaja kajkavica (slovensko-hrvatski) od štokavice (srpsko-hrvatskog).

Btw. ova tvoja karta je zanimljivija jer pokazuje kako se stanovništvo Ukrajine krenulo lingvistički emancipirati u tih 12 postkomunističkih godina (1989.-2001.), naravno, negdje više (zapadna područja), negdje manje (istok i Krim).