Zanimljivo je čitati kako sa svakim događajem na površinu isplivaju uvijek isti komentari i fraze. Kao da ništa iz povijesti nismo naučili, pa se uvijek iznova čudimo istim stvarima, i kao da već generacije i generacije prije nas nisu govorile isto. Posebno je to do izražaja došlo za vrijeme korone, a ništa drugačije nije ni kad je ovaj rat u Ukrajini u pitanju.
Dvije su fraze koje se posebno ističu. Sa svih strana čujemo apele za mir, svi naglašavaju kako je mir najvažniji. Naravno, to je točno, svi to posebno shvatimo kad počne rat, no tko je to ikad u povijesti, barem deklarativno, bio protiv mira? To je nešto oko čega su svi ujedinjeni. Oni koji su napadnuti mole za mir, oni koji napadaju proglašavaju svoje akcije nužnim kako bi se povratio izgubljeni i narušeni mir, oni koji sve to gledaju sa strane također pozivaju na mir, dijelom iz suosjećanja s onima koji su pogođeni ratom, a dijelom i iz straha da se rat ne bi proširio i stigao i na njihova vrata. Kao da postoji netko tko je protiv mira, netko koga ćemo mi svojim apelima i pozivima prosvijetliti. Pa i sam Putin u svojim izjavama naglašava kako je za mir, kako je ovo što je pokrenuo nužna mjera u očuvanju mira. Svi ti pozivi, sve te poruke o miru lijepo zvuče, ali koristi o njih očito nema. Otkad je svijeta i vijeka, svi se kunu u mir, a ratovi i sukobi jedna su od rijetkih konstanti.
Druga fraza koji dominira medijskim i prostorom društvenih mreža je ona o siromašnoj mladosti koja uzalud gine, dok su djeca moćnika i sami moćnici skriveni u luksuznim i tajnim skloništima, daleko od prvih crta bojišnice. Lijepo to zvuči: „Idite vi i ratujte, a pustite našu djecu“, no opet, je li prije bilo drugačije, pa je ovaj rat po tome poseban? Tako je bilo, i tako će vjerojatno uvijek biti, to se neće promijeniti zbog apela na društvenim mrežama. Promjena je moguća samo ako dođe do istinske i korjenite promjene u ljudskoj svijesti, i do spoznaje kako su te moćnike dobrim dijelom stvorili oni koji se sad čude ovakvim apsurdima. Tek tada neće u ratovima ginuti 'mali i beznačajni', dok bogati i moćni sve gledaju sa strane. Da budem malo patetičan, kad bi do takve promjene došlo, tad uopće ne bilo 'malih i beznačajnih' s jedne, i bogatih i moćnih s druge strane, tad, uostalom, ne bi ni bilo ratova…
