Vilenjak je napisao/la:
apolutno cu uvijek podrzati zapad i ameriku
dok su se EU diplomati sprdali za vrijeme Domovinskog rata, iznosili teze o opstanku jugoslavije, izmisljavali raznorazne planove, samo je uz njemacku i kancelara kohla jedino po stolu lupila, zacudo zeljezna lady koja je javno, i glasno osudila velikosrpsku agresiju, pritiskom njemacke smo i priznati
ukrajina je prva clanica UN koja nas je priznala
nadalje SAD je sila kod koje smo obucavali vojsku, maknuli se iz komunisticke doktrine, zato smo rat i dobili, imali su sluha za nas i oslobodilacku akciju Oluja
kasnije je Peter Galbraith rekao, da su trebali jos pustiti da uzmemo banja Luku, pa danas opet ne mbi bilo toga kaj ima u rs
sve ovo kaj rusija radi, kaj se tice propagande i opravdanja mi smo dozivjeli 91" od srba
sretan sam kaj Ukrajina ima podrsku velike vecine svijeta, i to onih najnaprednijih i najbogatijih drzava
iskreno se nadam da ruska nazadnost nikad nece uci u bitne porive Europskog zivota
vrijeme je da ovaj rat prestane i da se agresori povuku
Vidi cijeli citat
Stoji ovo što ste napisali. Međutim, postoji i jedna zanimljivost kad govorimo o ratu u Ukrajini i našem Domovinskom ratu, i vi ste je naglasili u svom komentaru.
Apsolutno cijela EU i cijeli Zapad ujedinjeni su u osudi ruske agresije, poruke su jasne i nedovosmislene, nema niti jednog 'ali', nema niti jednog mišljenja koje barem malo odstupa. S druge strane, kad je Domovinski rat bio u pitanju, slušali smo teze o sukobima na Balkanu i o građanskom ratu, većina tadašnjih moćnika bila je neodređena, a neki su čak i priželjkivali da JNA to što prije riješi i dovede u red. Otkud takav različit pristup događajima koji se odvijaju po vrlo sličnom scenariju, i kojega su, da stvar bude još zanimljivija, inicirale države ideološki bliske?
Nadalje, kad se maknemo od EU i Zapada i prebacimo na našu političku i medijsku scenu, apsrudi i nelogičnosti poprimaju još veće razmjere. Isti oni akteri koji sad bezrezervno osuđuju rusku agresiju i iskazuju podršku Ukrajini, bez iti jedne negativnosti na račun njihove borbe, potpuno drugačije kriterije imaju kad govore o Domovinskom ratu. Interesantno je kako sad nema teza o dogovorenom ratu, o sastancima Putina i Zelenskog, o ugroženim Rusima u Ukrajini, o zločinima ukrajinske vojske, o izdaji Kijeva, o podijeljenoj krivnji za rat, o Zelenskom koji spava dok Ukrajina gori, o rehabilitiraju fašizma u ukrajinskoj vojsci… Žalosno je da onakvo jedinstvo kakvo je neki dan u Saboru iskazala naša politička scena oko rata u Ukrajini nikad nismo imali kad je Domovinski rat u pitanju. A o medijima ne moram niti govoriti. Svi su sad puni patetike i razumijevanja za Ukrajinu, ni traga one zajedljivosti, ruganja i omalovažavanja koje znamo vidjeti u vezi Domovinskog rata.
I na kraju, da apsurd bude potpun, što reći za premijera i Vladu koji jasno osuđuju rusku agresiju, čak i pod cijenu sankcija, dok im većinu drže predstavnici agresora na Hrvatsku koji se nikad nisu jasno odredili oko Domovinskog rata. I koji su često na liniji ove politike koja Rusija provodi u Ukrajini.
