To znaci da ce ovih dana i Urozhanie. 

Kod Robotynea je geolociran pozamasni proboj Ukrajinaca, ali opet su izgubili ogroman broj oklopnjaka i tenkova. To je glavni pravac ove ofanzive i ujedni najtezi. Vecina tih losih snimaka je s tog ratista. 

Veliki uspjeh Staromaiorske, ako padne Robotyne pucaju Rusi

Kad će više doći ti mirovni pregovori? Svaki dan ovaj besmisleni rat odnese bezpotrebno tisuće mladih ljudskih života, a ljudi će biti potrebni za obnovu života u Ukrajini. Problem je da nemaju nekog poput Tuđmana koji se cijeli život spremao i proučavao povijest i ratne vještine da stane kad treba, potpiše primirje kad treba, napadne kad treba ali i odradi mirnu reintegraciju kad treba. Ovaj njihov se vježbao neke druge stvari.

da, zašto se onaj koji je vježbao za nešto drugo ne preda više...

poznati su mi takvi mirotvorci

Da, ukrajinski predsjednik je kriv za besmislenu smrt tisuća mladih. 

Jebate koje deluzije... 

Inače Tuđmanova najveća greška je ta "mirna reintegracija" nakon domovinskog rata. Dan danas imaš ljude koji moraju svakodnevno gledat bolesnike koji su ih silovali, ubijali, pljačkali, itd. 90-ih. 

Jos se drzi Urozhaine?

Prema onome sto se moze doznati, Ukrajinci drze dio, Rusi drugi dio.

Ne popuataju Rusi niti jedno naselje koliko god situacija bila losa. Jucer su pokusali protunapad kod Staromaiorske umjesto da povuku svoje iz poluokruzenja kod Urozhanie. 

Isto tako brobe se vode i u samom Novodonetsku. 

PRAVA ISTINA ŠTO SE ZAPRAVO DOGAĐA NA RATIŠTU U UKRAJINI?

Autor ove analize je pukovnik Domagoj Franić, bivši djelatnik VSOA koji je zahvaljujući svojim kontaktima sa svjetskim obavještajnom zajednicom jedan od najrelevantnijih i najupućenijim analitičarima oko rata u Ukrajini. Inače Domagoj Franić svakodnevno na svojoj Facebook stranici objavljuje komentare. Link na njegovu stranicu možete potražiti na kraju analize.

Ratna događanja dolaze na prekretnicu s koje više nema povratka. Rusi su uložili zadnje napore u pokušaju ometanja nadolazeće Ukrajinske ofenzive. I nisu uspjeli.
Ruska ofenziva u Lugansku je propala, ruska obrana na jugu, u Zaporiškoj i Donjeckoj oblasti gubi konzistentnost i polako propada. Isto se događaI s područjem oko Bahmuta.

Svjesni da će biti jako teško zaustaviti motivirane Ukrajince u pohodu prema Azovskom moru i dalje, prema Krimu, ruski stratezi su poduzeli očajnički pokušaj forsiranjem napada oko Kupjanska, Svatova i Kremine. Željeli su “rastegnuti” Ukrajinske vojne efektive pripremljene za ofenzivu i primorati ih prije svega da izvrše pojačanje
spomenutih dijelova bojišnice u Luganskoj oblasti, prvenstveno dijelovima snaga koje ih “dovode do ludila”. Onih na
bokovima Bahmuta. Nisu uspjeli.

Bahmut je grad simbol. Za Ukrajince simbol otpora i postojanosti, za ruse simbol “pobjede” koja to nikada nije bila.
Iza jednog I drugog stave i statusa ovog grada stoji narod koji tako percipira I koji je vrlo osjetljiv na bilo kakvu promjenu statusa. Ukrajinci ga žele osloboditi pod svaku cijenu, rusi zadržati pod svaku cijenu. Poraz ruskih postrojbi bio bi jako veliki udarac na moral i spremnost okupatora za daljnje ratne operacije u Ukrajini.

Trenutno stanje u oblasti Luganska je porazno za rusku vojsku. Početni uspjeh koji su ostvarili prvih dana forsiranog napada, osvojivši nekoliko kilometara prostora se jednostavno – istopio. Ukrajinci su izdržali, u potpunosti vratili izgubljeno i čak krenuli u daljnja oslobađanja. Davno sam područje Kremine vidio kao mogući pravac napadnih djelovanja Ukrajinaca i to će se uskoro, bez sumnje i pokazati. Nije više pitanje “hoće li”, već “kada će”

Ruski ofenzivni “izlet” u Luganskoj oblasti je završio jako brzo, Ukrajinske postrojbe čvrsto stežu obruč oko Bahmuta.
Pametnom taktikom, oružane snage Ukrajine prisilile su Rusiju da angažira pričuve, intenzivnim napadima na skladišta streljiva i pozadinu Ukrajinci su poremetila rusku logistiku, odbacili je praktično van granica Ukrajine što predstavlja nerješivi problem za njihove postrojbe.

Oštećen je Krimski most, uništen je željeznički most kod Chongora. Praktično, opskrba s Krima je prepolovljena i oslonjena isključivo na cestovni promet a vjerujem da uskoro niti njega neće biti, cestovni most kod Chongara je sigurno sljedeća meta. Ostaje jedna jedina cesta preko Khersonske oblasti, daleko duža i izloženija napadima Ukrajinskih snaga. Ukrajinska vojska je prešla u drugu fazu napadnih djelovanja. Nakon ispitivanja ruskih pozicija i spremnosti, na nekoliko mjesta su došli do ruskih utvrđenih crta obrane. Do prokopa, rovova, “Toblerone” betonskih piramida i milijuna mina…..

Nemojmo zaboraviti da je Ukrajinska vojska u samom proboju i dosezanju “nulte točke” ruske obrane već “pregazila” kilometre minskih polja pred sobom. Sada je počelo lagano zatišje. Zatišje pred buru. Proučavaju se zadnje karte, pravci, lete tisuće dronova, osmatraju, logistika se popunjava neophodnim sredstvima, obavještajci kolo vode….
Jer pred jednima i drugima je status “biti ili ne biti”. Ustvari i nije baš tako, Ukrajinci ako ne uspiju, imat će drugu priliku, ako probiju ruske crte, za ruse prilika više neće biti……

Druga Ukrajinska prilika bit će puno teža i ne sumnjam da će oni iskoristiti prvu priliku koju sada imaju. Ukrajinci sebi ne smiju i ne mogu dozvoliti čak niti djelomičan uspjeh, moraju pobijediti do kraja. Jer zapad je labilan, zapad kalkulira, ruski sateliti i podanici stalno dovode u pitanje potrebu daljnjeg “otpora i ratovanja”, pokušavaju podvaliti pregovore. Pokušavaju obustaviti isporuku vojne pomoći i uspostaviti “crtu razgraničenja”. Pod ruskom okupacijom Ukrajinskog teritorija, naravno.

Ukrajinci idu na Krim. Definitivno i bez rasprave. Krim je, poput Bahmuta simbol. Simbol slobode i suvereniteta ili simbol uspješne pljačke, otimanja i prisvajanja tuđeg…..ovisno s koje strane gledamo.

Ukratko, Ukrajinci nikako ne smiju dozvoliti sebi mogućnost da Krim postane “predmet trgovine” onih koji su spremni “darovati” ga rusima radi svojeg uplašenog dupeta koje se znoji pod lažnom parolom “borbe za mir u svijetu i prestanak rata” Takvi neka rusima daju dio svojih država, ne bi Putin sigurno imao ništa protiv.

Da se vratimo opet na samu bojišnicu…..ruski utvrđeni položaji u oblasti Zaporižja i dijelom Donjecka će doživjeti kataklizmu. Nikada nisu rovovi i mine zaustavili onoga koji oslobađa svoju zemlju, budimo uvjereni, neće ni sada. Samo pogledajmo mogućnosti i tehniku kojom se danas ratuje. Rovovi su probijani i prije 80 ili 100 godina, prepuni mina, bez dronova I preciznog streljiva a kamo li danas kada se bira hoće li granata doletjeti metar lijevo ili desno, prema željama.

Ukrajinci su pronašli slabosti ruskih linija obrane na koje će se sručiti HIMARS-i, haubice svih vrsta, rasprskavajuća i kazetna streljiva, dronovi, JDAM.ovi, zrakoplovstvo….pitanje je samo vremena kada će te utvrđene crte obrane biti probijene I kada će “Ukrajinski val” krenuti prema Azovskom moru, prema Lugansku i kada će štakori napustiti Bahmut.

Kolovoz će biti mjesec odluke u ovome ratu. One strateške, nećemo se zavaravati jer rat će trajati još dugo.
Svi napori ruske licemjerne politike kojom pokušavaju spasiti “brod koji tone” u Ukrajini su postali smiješni. Lakrdija kojom nastoje impresionirati ruralni, neuki dio ruskog stanovništva ili ostvariti kakvu prijetnju zapadu su očajni i svaki put ih srozavaju stepenicu niže u očima svjetske javnosti.

Sastanak Afričkih lidera ispao je fijasko, Šojgu posjećuje “demokratsku” Sjevernu Koreju ne bi lo iskamčio malo naoružanja, Putin ne smije na sastanak u Južnu Afriku, problemi u odnosima s Turskom i Iranom, Mađarski plaćenici koji prave klaune od sebe i države………..sve su to pokazatelji očaja s kojim se Kremlj susreće u manijakalnom nastojanju da suludi rat u Ukrajini privede uspješnom kraju, bilo vojnim ili pregovaračkim putem.

O unutrašnjim spletkama i previranjima ne treba niti pisati, nikome nije ugodno hodati Kremaljskim dugim hodnicima ovih dana.