Papa Bear je napisao/la:
Nekakva kratka povijest područja jugoistočne Ukrajine (iliti prema Rusima - Novorusije)...
Kroz to područje su u ranom srednjem vijeku konstantno prolazili nomadski narodi iz središnje Azije prema Europi, primjerice u 13.stoljeću su ta područja i dobar dio Europe poharali Mongoli i to područje je zaposjela Zlatna horda.
Zatim sa rastom i jačanjem Otomana, oni ovladavaju tim područjem, i ta područja naseljava njihova frakcija znana pod današnjim imenom Tatari.
Dalje, Rusi, odnosno Rusko carstvo osvaja to područje od Otomana tamo potkraj 18.stoljeća i etnički čisti od tih Tatara, a na ispražnjena područja se naseljavaju Kozaci, odnosno preteča današnjih Ukrajinaca.
Inače su se Ukrajnici, odnosno Kozaci diverzificirali od Rusa nakon najezdi Mongola, te potom Otomanskih osvajanja, koja su ih teritorijalno razdvojila, a oni su dospjeli pod Poljsko kraljevstvo, kasnije Poljsko-Litavsku uniju, i tek kasnije, početkom 18.stoljeća sa padom Poljsko-Litavske unije, oni ponovno dospjevaju pod kapu Ruskog carstva.
No uglavnom, 18.stoljeće, Rusi čiste Turke (Otomane, Tatare, kako hoćete) iz tih područja i na ispražnjeni prostor naseljavaju Kozake (Ukrajince) iz takozvanih Divljih polja (Dyke Pole, današnja središnja Ukrajina).
Nekakav povijesni zaključak, da nije bilo Rusa, danas bi to područje (jugoistočna Ukrajina) bilo dio nekakve velike Turske države, ili možda zaseban Tatarstan.
Ukrajinci su se kao što rekoh, pod Poljacima diverzificirali od Rusa kao zaseban etnikum i tu nekakva zajedničkog identiteta ili mogućnosti za bratimljenje nema (slično kao i sa Bjelorusima koji su bili pod Litavskim dijelom te unije, kraljevstva, kako već hoćete i jednako se tako diverzificirali od Rusa).
E sad, Ukrajinci su ta područja dobili takoreći "na poklon" od Rusa, i samim time se Rusi (Putin) osjećaju "izdanima" što ovi šuruju sa Amerima, NATO paktom, iz njihove perspektive takozvanim "zlim zapadom" koji im konstantno radi o glavi.
Sa druge strane, ta područja su etnički većinski Ukrajinska (izuzev Krima), i dio Ukrajinske države, a kao što su ljudi već rekli, svaka država bi trebala imati pravo na samoodređenje i sama birati smjer, te politiku koju će voditi.
I tu su se Ukrajinci najviše zajebali sredinom 90-ih kada su se odrekli nuklearnog arsenala koji je bio u njihovom posjedu, jer da sad imaju nuklearne bombe, onda ih Rusi nebi mogli tako otvoreno napasti i otimati im teritorij.
A nekakva buduća perspektiva se svodi na jednu jedinu stvar - "koliko para, toliko muzike", odnosno koliko dugo ih Ameri budu podržavali financijama i naoružanjem, toliko će se oni, Ukrajinci, moći oduprijeti ruskoj invaziji.
Vidi cijeli citat
Sasvim ok post, za recimo daljnje istraživanje povijesti tog prostora, čestitam autoru
Naravno, iluzorno je za očekivati od bilo koga, pa i povjesničara da to bude bez greške
Nije bila ni namjera napisati, vjerujem, nešto 100% točno, jer uvijek ima neki detalj, nešto, što je možda novo ili promaklo, već podijeliti svoju radoznalost s drugima i saznati više
Štoviše, umnogome si, smatram, i dobro zaključio neke najkrupnije stvari
Istim tragom i istim namjerama, napisat ću što sam ja saznao:
Prvo, da su po genetskim kartama Europe sličniji stanovnici Poljske i Rusije, od stanovnika Rusije i Ukrajine, međutim, i stanovnici Bjelorusije i Ukrajine su najsličniji jednima i drugima, dakle, stanovnicima Rusije i Poljske. Iako je metodologija tih istraživanja, za mene, upitna, jer je ne poznajem dovoljno, u više tih istraživanja dobiveni su vrlo slični rezultati. To stanovništvo ima dosta veliku genetsku sličnost, slavenski jezik, pa i kulturu i vjeru izuzev Poljaka.
Drugo, kako su uopće nastali Rusi, kako svi ostali na tom prostoru? Zašto neki, hm, autori tvrde da su Ukrajinci zapravo pravi Rusi, a da su im Rusi "ukrali" naziv/ime Rus? Priča ide da su Vikinzi iz Švedske utemeljili prvu rusku dinastiju Rjurikovića po Rjuriku, utemeljitelju, je li, koja se kroz sto godina slavenizirala, i dala ime čitavom prostoru Rusija ili Rus. Kojem prostoru: prostoru na kojem je živjelo to genetski slično stanovništvo, osim Poljske, (koja se ranije formirala kao država, neovisno o Vikinzima, i Rjurikovićima).
Ajmo reć treće, ta Ruska država se distancirala od te Poljske države, u kojoj su bili njima slični već smo kazali kako, ali i od Baltičkih naroda koji njima nisu bili uopće slični ni onda ni dan-danas tako da su se s vremenom povezali s Carigradom, a ne s ovima koji su bili povezani s Rimom, ili nisu još bili povezani ni sa kim. Centar te ruske države isprva nije bio Kijev, bio je Novgorod, možda još neki centar, no u svakom slučaju, sjeverno od Kijeva. Kijev je bio praktički granica, ali i najbliži Carigradu, koji im je bio "duhovna prijestolnica", najvažniji trgovački partner, saveznik, sve. Koji je točno vladar primio kršćanstvo, je li Oleg, je li Vladimir (vjerojatno Oleg, za Vladimira je država bila najsjajnija) ne znam, ali ta ogromna država je za svojeg uzora imala Carstvo u Carigradu, te je postala njegov baštinik po kulturi, identitetu, vjeri i državnom uređenju
Četvrto, ta je država, kao i druge države velike prostorom počela slabiti kada je došlo do feudalne anarhije, odnosno slabog vladara. Uzdižu se, s vremenom, lokalni knezovi, i država, već u vrijeme mongolske invazije, je samo sjena nekadašnje države u doba njezina vrhunca. Mongoli je ruše, a Kijeva više nema. Proći će još mnogo vremena da Ruska država, država tog stanovništva koje je više-manje ostalo tu stasa u onom obliku kakav je bio u doba njezina vrhunca. Moglo se dogodit i da ne stasa, ali ipak se ponovno uzdigla. Kako, i što se u međuvremenu događalo?
Peto, neki su otišli pod skute zapadne braće, barem po genetici i, donekle, jeziku, kao što su to bili današnji Ukrajinci i današnji Bjelorusi. A neki su ostali kao mongolski vazali, ali koliko-toliko nezavisni. I iako im se neki i dan-danas rugaju da oni kao nisu uopće pravi Rusi, i da je Moskva bila selo dok je Kijev bio velegrad, upravo su oni povratili nekadašnji sjaj i ugled Ruske države, zasnovan upravo na onim tradicijama negdanje Kijevske Rusije, dok su ovi drugi uglavnom bili vazali i sluge nekim drugima.
Šesto, kad se ta nova, moskovska Rusija polako budila i jačala, ovi su današnji Ukrajinci prešli u njezin zagrljaj, jer im je bilo ipak prirodnije biti među svojima, još tamo od 1650tih, a sigurno su ih i Moskovski Rusi podmazali kakvim privilegijama, no općenito, vidjeli su tu, u starom jatu, veću priliku za razvoj. I bome su je iskoristili, s propašću i porazom Tatara i Turaka, kada su jedni i drugi počeli, mislim prvi put u povijesti, naseljavat ono što je danas južna, crnomorska i azovska Ukrajina. Ovi što su ostali u Austriji, i nisu se nešto usrećili, makar su prešli na katoličanstvo, po grčkom obredu doduše. Ta, danas ili dojučer rusofona Ukrajina bila je pogranična zona, stepa, brisani prostor koji, koliko sam imao prilike saznati, bila je u stvari nenaseljena. Tek nakon stabilnosti koju su donili Rusi, njihova država, vojska i organizacija, taj prostor se ajmo reći kultivira. Zanimljivo i kakva su imena do sovjetizacije nosili tadanji gradovi: Dnipro je bio Yekaterinoslav, Donjeck je bio Yuzovka (po nekom Britancu Hughesu koji je bio neki investitor u rudnike, tako nešto), Odessa je Odessa ostala, ali čak ni komunisti nisu skidali spomenike utemeljitelja grada, carice Katarine) itd. itd. Ruski je jezik i do dana današnjeg ili jučerašnjeg ostao glavni jezik kojim se tamo govorilo. Što nas dovodi do sedmog:
Sedmo, kada i kako su Ukrajinci postali baš Ukrajinci? Zvali su se, i još se zovu i Rusini, neki su se zvali Ruteni, neki Malorusi... A neki i Ukrajinci, očito. Jedino pojam Ukrajinac nema u svom korijenu nekog Rusa: Rusin i Rus, vrlo vrlo slično. Ruten, mislim, Rus na latinski. Malorus, opet nekakav Rus. A Ukrajinac? Ukraj čega? Hoćeš-nećeš opet Rusije :) Bjelorus je opet sličan pojam pojmu Rus: zato jer ti narodi i jesu slični! A jesu i Ukrajinci. Kao npr. Srbi i Crnogorci (Hrvati su tu, ipak, "Poljaci"), ili Bugari i Makedonci. Nisam proučavao popise stanovništva današnje Ukrajine, i kako se tko izjašnjavao na kojem popisu, je li to možda bilo kao u Crnoj Gori kada broj Crnogoraca i Srba od 1948. naovamo neprirodno varira od popisa do popisa (možda su partijske direktive bile u pitanju :)), no jedno je sigurno: broj je govornika ruskog jezika znatno (barem praktički dojučer bio) veći negoli je broj Rusa. Ako je tome tako, a i broj vjernika one ruske ukrajinsko pravoslavne crkve bio je veći od broja Rusa koliko se sjećam, onda što te Ukrajince čini etničkim Ukrajincima osim činjenice da su se rodili u Ukrajini? Ne govoriš ukrajinski, ne ideš u ukrajinsku ovu crkvu... To jedino još u Crnoj Gori ima: da ide u SPC, i da kaže da mu je materinji srpski ali da je Crnogorac. A forumski stručnjaci kažu i da je za razliku od srpskog i crnogorskog razlika ruskog i ukrajinskog jezika mnogo veća i da ovi Ukrajinci što pričaju materinji ruski teško mogu razumit Ukrajinca koji priča ukrajinski. Čudno?
Osmo, i zadnje, zaključno svemu ovome, meni se čini da su Ukrajinci odlučili zaigrati na kartu ovih pred-postmodernih vrijednosti: na kartu nacionalizma, čisto iz pragmatičnih razloga - jer ne žele više s velikim bratom graditi svoju i njihovu budućnost, pa sad s njihove strane imamo priču o "vlastitom putu" međutim ne radi se tu o tome
Za njihovo stanje u kojem su se našli, evo, samo do 2014. mislim da je najmanje kriva bilo Rusija, bilo Amerika - a najviše oni sami, odnosno njihova unutarnja "sloga", da ne spominjem ostalo
Da će njima bit bolje s drugima kao sponzorima, a ne s Rusijom, ne vjerujem - jer mislim da je bitnije od toga tko ti je sponzor da ti riješiš sam svoje boljke koje trebaš riješiti, a sponzor bilo jedan bilo drugi, uvijek će te iskorištavati (s time da su Rusi bili benevolentni kroz povijest, budući da su dan. Ukrajince smatrali za svoje, za praktički Ruse - što nije slučaj s npr. Amerikancima)
Cijena koju plaćaju za prijeći od jednoga drugome upravo je najveća moguća i čisto sumnjam da će im se isplatiti, jer neće "nikad" riješiti ovaj mnogo važniji problem, koji njihovu elitu ni ne zanima, jer znate već kakve su elite - svi su oni u duši feudalci :)
P.S. Ukrajinci su mi uvik bili draži nego Rusi, jer su kulturom ipak nešto bliži nama nego Rusi, a i manji su i bezopasniji. Isto tako su mi Rusi draži od Amerikanaca, iz istog razloga. Ali američki čovjek je dobar, onaj tko ne valja je njihova vlast, a kako su oni u stvari plutokracija a ne demokracija, a vlast zapravo "vlast" odnosno marionete tih nekoliko najbogatijih koji su istinski izvor velikog zla u svijetu. Pitanje je hoće li Kijev preživiti nove "Mongole", ali ni ovaj put kao ni prošli neće ovisiti o "Mongolima" nego o sebi
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
