Postaje sve vidljivije da Krim postaje centralno mjesto rata u Ukrajini za 2024 godinu. Potvrdio je to i Volodimir Zelenski u svojim nedavnim izjavama. Potvrđuje to i djelima, sa nekoliko napada zadnjih dana na strateške lokacije, zapovjedništva i sustave ruske vojske na poluotoku.
Dok svi sa nelagodom očekujemo zasjedanje Kongresa SAD-a i glasovanje o pomoći Ukrajini, postajemo svjesni i one „lošije“ solucije koja se može dogoditi. Da Kongres pomoć ne odobri. Osobno vjerujem da hoće ali sagledajmo i drugu opciju….
Zašto je Zelenski odabrao Krim? Upravo zato što je itekako svjestan o kako tankoj niti visi pomoć Ukrajini. Većina će reći: Tu je Velika Britanija i EU, oni će pomoći….
I hoće, ali bez Američke pomoći to je „tanko“….ali ipak mogu slati Storm Shadowe i SCALP koji su najvažniji u ovom trenutku.
Stalno spominjemo Tauruse, danas i bivši predsjednik Njemačke proziva Scholza…..a on ne reagira. Čeka Američku odluku, jer bez nje, nema ni Taurusa. Sa njome i Američkim daljnjim pritiskom, možda i iznevjeri nalogodavca iz Moskve pa ih isporuči. Ako Amerikanci ne izglasaju pomoć, onda više neće imati niti „moralno pravo“ tjerati druge da to čine….to Scholz čeka.
Zato su Zelenski, Zalužni i Ukrajinci odlučili igrati na drugi način. Započeti ga sada a vjerujem i nastaviti ga, bez obzira hoće li Američka pomoć stići.
Napadi na Krim imaju za cilj stvoriti preduvjete - pretpostavke za ulazak Ukrajinske vojske na poluotok tijekom ove godine i pokušaj oslobađanja istog od ruske okupacije. Jer je najmanje branjeni dio okupiranog teritorija Ukrajine.
Donbas i Zaporižje su sada u drugom planu, prije svega jer su rusi na tim pravcima koncentrirali većinu svojih snaga, dobro su ukopani i trenutni cilj Ukrajinaca je održati trenutne pozicije uz moguće varijacije manjih povlačenja ili napredovanja, nebitnih za ukupnu strategiju ovoga rata.
Više puta smo rekli da je Krim simbol i status ruskog „uspjeha“ u okupaciji Ukrajine i sigurno daleko osjetljivije političko i vojno pitanje za Kremlj u odnosu na Donbas.
Ukrajinci žele vratiti Krim pod svoju kontrolu , čineći ga u početku nesigurnim i uništavajući ruske obrambene potencijale na njemu, prije svega protuzrakoplovnu zaštitu i zapovjedna mjesta.
Kasnije, rušenjem mosta i napadom snagama sa lijeve obale Dnipra, uz pomoć dosta jake lokalne gerile i mogućim desantiranjem nekih dijelova poluotoka, poslati poruku rusima da njihov car nije „svemoćan“ i da je ranjiv.
Žele i poslati poruku svijetu da vjeruju u njih, u njihove mogućnosti i buduće uspjehe. Da ne odustanu od njih.
Jer kako ne vjerovati zemlji kojoj nedostaje streljiva, koju se bestijalno raketira, a ona i dalje napada okupatora, vrlo uspješno na Krimu.
Zemlji bez brodova i bez ratne mornarice koja je potopila i natjerala mornaricu druge vojske svijeta da podvije rep i pobjegne
Vjerujem da će Ukrajinska vojska i dalje provoditi ovu taktiku bez obzira na količinu pomoći koju dobije. Jer jednostavno drugog izbora nema ali ima ponosa i hrabrih ljudi.
Ukoliko Američki kongres odobri vojnu potporu i EU poveća svoju pomoć, ovo će postati prilično vjerojatna i ostvariva Ukrajinska taktika i uspjeh u ovoj godini.