postoji edicija Warfare and History - Book Series - Routledge & CRC Press

glavni urednik je Jeremy Black. Bavi se ratovima u zadnjih 2000 godina i to mi je pravo otkriće zadnje recimo dvije godine

jedna od knjiga na koje sam naletio je "Warfare, State and Society on the Black Sea Steppe, 1500–1700". Rekoh ajd da vidim, ne znam o tome ništa detaljnije

ljudi, to je kaos

prvo mapa naravno:

Rusi - oni prvo polako rastu, za vrijeme Ivana Groznog su na vrhuncu, nakon njega pad, raspad, Poljaci ulaze u Moskvu, stavljaju svog lika za cara, pa Rusima treba 20 godina da se oporave i pod novom dinastijom Romanov kreće novi rast. Rusi su u stalnom paničnom strahu od Tatara (Krimski kanat) jer se ne mogu obraniti od njihovih pljačkaških napada. Tatari spale Moskvu 1571. i svake godine dolaze opet. Ruska linija obrane je Rjazanj 😬 na karti maltene predgrađe Moskve. Sve ispod toga je nesigurno. S protokom vremena su se uspjeli spustiti do linije Kursk - Voronjež. Dalje niže je ničija zemlja, Divlji Zapad

treba spomenut da cvjeta trgovina robljem na svim stranama. Jedni druge napadaju, pljačkaju, otimaju ljude u ropstvo, prodaju i preprodaju. Nitko nije siguran i svi to rade bez jebemti i muslimani i pravoslavni i katolici

Krimski Tatari - oni nisu jaki kao nekada, ali su još uvijek zaebani. Sposobni su podignut 80 000 konjanika, što je u ondašnjoj Europi rekord. Turska im je zaštitnik, nekad su vazali, nekada su samostalniji, ali tursko - tatarsko savezništvo je jedina konstanta

Poljska - službeno Poljska-Litva. Oni su kaos totalni, mješavina nekoliko naroda, četri vjere (katolici, protestanti, pravoslavni, Židovi), nepostojeća centralna vlast jer se radi o republici gdje nekoliko tisuća plemića ima pravo glasa na Sejmu (Saboru) i dovoljan je jedan glas protiv (Liberum veto) da odluka ne bude donesena. Zbog toga je Poljska slaba i nestabilna. Kada daju glave skupa, kao kada je Jan Sobjeski s 20 000 konjanika krenuo u pomoć Beču, onda su sila, ali to se dešava jako rijetko. Sve istočno od linije Vilnius - Vladimir su pravoslavni, a Poljska im ne daje nikakva prava i aktivno ih pokušava pokatoličiti

Kozaci - skupina slavenskih domorodaca + gomila bivših kmetova koji su pobjegli ili od Rusa ili od Poljaka + neki oslobođeni robovi. Iz te mješavine su nastali današnji Ukrajinci. Formalno su dio Poljske-Litve, ali zapravo su slobodni. Poljska vlast je u gradovima ili ponekad krenu u neku kaznenu ekspediciju. Poljaci ih žele pokatoličiti, ali ovi se ne daju, na jugu stalno ratuju s Tatarima. Moskva je predaleko da bi poslala neku konkretnu pomoć u ime pravoslavne solidarnosti, ali Kozaci ni ne žele da Moskva bude preblizu

Kozaci vode politiku da budu što više samostalni, ali teško je to među velikima. Nude Poljacima sporazume o vjerskoj toleranciji i da država službeno postane Poljska-Litva-Ukrajina, ali Poljaci to odbijaju, a s njihovim sistemom glasanja o odlukama je nemoguće da se takva odluka ikada i donese

imaju paralelu s ruske strane jer i tamo u južnim stepema ispod Voronježa postoje slične kozačke organizacije, a kako se granica s vremenom pomiče na jug , to je zametak kasnijih Donskih i Kubanskih Kozaka (po FK Kuban Krasnodar)

masakr kreće oko 1650. kada Švedska napada Poljsku, već traje ustanak Kozaka pod Bogdanom Hmeljnickim, Rusi isto napadaju Poljsku, a Tatari se nude jednima, drugima i trećima jer su vidjeli priliku za biznis. Na kraju i Turci dolaze i planiraju osvojit Kijev. Rat traje dvadesetak godina, savezništva se mijenjaju svaki čas svatko sa svakim i protiv svakoga i rezultat svega je totalna destrukcija Poljske-Litve, čiji razmjeri su jasni čim se vidi kako to Poljaci zovu: Potop szwedzki

3 milijuna mrtvih. U Varšavi je na kraju rata živjelo 2000 stanovnika

Rusi osvajaju Kijev, Hmeljnicki potpisuje čuveni sporazum s Rusima koji je temelj njihove vlasti nad Ukrajinom. Poljska izgleda uništena, ali svega desetak godina kasnije Sobjeski spašava Beč, kako sam već spomenuo

dvije stvari koje su mi bile baš otkriće:

- Kozaci središte svoje crkve imaju u Kijevu, ali ta crkva je pravno vezana uz Konstantinopol/Carigrad. Nema veze s Rusijom. Svećenstvo koje dolazi Kozacima su Grci, Srbi/Bugari/Rumunji ili oni poslani izravno od jeruzalemskog patrijarha. Moskovski patrijarh crkvu u Kijevu prezima tek nakon rata. Još će trajati desetljećima dok se njegova vlast tamo ne učvrsti

- postoji nešto što se zove "vagon". Znam za to još od husita i Jana Žižke, ali nisam znao da se to zadržalo u Rusiji zapravo do kraja 17. stoljeća. O čemu se radi?

kada ide vojska nekud na pohod, prati ih nekoliko stotina vagona koje vuku konji i u kojima je smještena hrana, municija, razni materijal, te svakojako prateće osoblje (doktori, obrtnici, služi za prijevoz ranjenika, ima tu i hrpa civila, prostitutki, članova obitelji, glumačkih družina, glazbenika, ma svega se to skupi)

ovo znate iz filmova o kaubojima i Indijancima. Funkcionira na istom principu: Indijanci napadnu i onda se kauboji sakriju iza, zaštićeni čvrsto spojenim vagonima

sad treba zamislit rusku vojsku od cca 30 000 ljudi koja 1644. maršira zaštićena sa svih strana ovim vagonima. Kao neka ogromna pomična tvrđava. Kaže lik da je širina te formacije bila nekoliko kilometara za toliki broj ljudi. Jasno je da su se kretali jako sporo, max. 15-20 kilometara dnevno, ali tamo su se osjećali sigurno. Brojne su bitke gdje ih negdje na pustopoljini napadnu Tatari ili poljska konjica, Rusi se povuku iza vagona i onda opsada...