nisam dovodio u pitanje njegovo pravo na iznošenje mišljenja (jbga kad smo u demokraciji), nego način na koji to radi, njegov autoritet i njegova polazišta...
a što se tiče nagrada, to je druga stvar ali svejedno piša u vjetar. čisto komercijalno preseravanje.

meni je on sasvim ok, ništa on sa ovim nije umanjio, samo je rekao kako narod površno rezonira i lako okreće leđa. zar nije tako?

nije ni on ništa bolji, toliko o njegovoj inteligenciji. isčuđava se, odnosno komentira stvari koje su i malom djetetu jasne. ako budu sedmi u pekingu normalna stvar da ću ih poslat u p.m. (ni prvi ni zadnji put, I TO NE ZNAČI DA IH NE POŠTUJEM, njih, ivaniševića,blaževića,bobana,prosinečkog, itd....očito  nije iz dalmacije), ako budu drugi neće bit dočeka i to je to.
uostalom, cijeli tekst je obična pišaka. nema tu ničega studioznoga, niti jednog argumenta, ništa. čovjek nema muda direktno reći da sportašima ne treba davati nagrade, nego ko pichka okolo čeprka.
piz.da

on je vjerovatno jedan od onih koji se zalažu za omjer sport-kultura 25-75  pi**ek istarski, neka bolje komentira frizure talijanskih fudbalera, možda mu se i digne pa bu imal neke vajde od toga, xebo ga Galiano Pahor 

Ja mislim da je suština članka dobar (ako ignoriramo nekoliko stilskih preseravanja).  Dočeci vaterpolista kad iznenada nešto osvoje,  svi ih strašno vole, a 80% ljudi na trgu nije ni čulo za Pavu Markovića prije tri tjedna, nit je znalo da Zdeslav Vrdoljak još uvijek aktivno igra vaterpolo.  (Nisam ni ja, hebiga.)  I što kaže hitro.hr, kad sljedeći put omanu, poslat ćemo ih u pm i pravit se da ih ne vidimo na aerodromu kad se vrate.  To je stvarno više ko one-night stand nego neka ljubav... tretiramo ih ko neku drocu šta smo ju pokupili u disku u pijanom stanju, a ujutro kad smo se otrijeznili...

Isto tako, nikad mi nije bilo jasno na koju to foru može Vlada onako ad hoc odlučiti potrošiti par milijuna kuna poreznih obveznika, mimo zakona, usvojenih proračuna, bez unaprijed potpisanih ugovora... i dat ih nekom sportašu.  Sumnjam da postoji i jedna nacija na svijetu kojoj je sportski uspjeh temeljna, nacionalno-formirajuća vrijednost, da je tako nešto najnormalnije.  Ajd da daju 100.000 kuna nekom vatrogascu šta spasi neko selo na obali, nekom branitelju itd., ali izgleda da je sportaš svima nama veća vrijednost.  Ne znam, ne mislim time ništa loše reći o sportašima, niti implicirati da ne zaslužuju duboko poštovanje zato što su najbolji na svijetu u tome što rade i zbog toga koliko su u to uložili, ali da dobiju, na državnom nivou, prednost nad nekim drugim kategorijama...  Ne znam da je to baš ispravan sustav vrijednosti.  I još kad spojiš to novčano nagrađivanje sa prirodom našeg odnosa prema njima (vidi prvi odlomak)... stvarno se zapitaš tko tu koga i zašto (za koliko)...

ma joj.. lik trubi u prazno, kao mi to ne znamo, on je taj koji ce nam otvoriti oci samo trebao bi se i on zapitati dali on postaje isto zrtva toga kada recimo prica o necemu sto u njega pobudjuje strast, srecu, mrznju (knjizevnost, sport, slikarstvo, film.. nebitno) ... emocije.

sandi prosvijetli nas svojim primjecivanjem ocitog (zapakiranog u bespotrebne sexualne aluzije) !

Mislim da su vaterpolisti zaslužili tih pišljivih 100.000 kuna. Ali inače je Blagonić u pravu i ne znam kog se vraga pjenite. Tak je to kad neko u ovoj državi kaže istinu.