Već sam davno gleda pa sam dosta i zaboravija, ali evo što sam tad napisa:
Nego, pogleda sam Midnight Mass. I moram reći da mrzim Flanaganove krajeve serija. Od Haunting of Hill house, koja mi je do zadnje dvi epizode bila možda i najbolja horor serija ikad, preko Bly manor i sad ova. Čovik napravi savršene atmosfere, i onda na kraju usere sa ljubavno - srcedrapajućim završecima ko iz bajki.
Napisat ću par spoilera, ako neko nije gleda da ne čita.
Dakle prva i najbitnija stvar - imamo nekakvog indijca/muslimana i lezbijku. Muški homoseksualci nisu prikazani, ali zimi se svašta na otoku događa haha. Ali ono što me nervira, znači doktorica je prikazana ko lezbijka u jednoj jedinoj sceni, na onoj nekoj proslavi, dalje u seriji nema više govora o tome, nema nikakve veze sa radnjom serije, ne utječe apsolutno na ništa. Pa jel potrebno to tako nametati i ubacivati, čisto da se ubaci, da se zadovolje ti nekakvi moderni standardi. Bezveze.
Radnja ide baš polako, monolozi su dugi, nekad bi reka i pretjerani bez razloga osim čistog filozofiranja, a po sredini serije sam dobija osjećaj ko da gledam nekakvu dugu, najčešće pomalo dosadnu misu, pošto je sve prožeto religijom i religijskim govorima, puno snimanja u toj crkvi, mise, propovjedi itd. Međutim, između tih sporih i nekad dosadnjikavih djelova, su odlično ubačeni momenti misterija i horora, taman da se stvori nekakva jeziva atmosfera i da čekaš da vidiš što se dalje događa. Ima kroz seriju sitnica, rupa i nelogičnosti preko kojih se mora preći, ali ok, nisu toliko ogromne i nepremostive da se ne može uživati.
I onda dolazimo do kraja, koji je opet totalno uništen, u zadnjoj epizodi sam većinu događanja gleda sa podsmjehom. Zapaljenje cilog otoka, i spletom nevjerojatnih okolnosti, sve do zadnjeg prostora di su se mogli sakriti, anđeo/vampir koji je dosad ubija ljude čim bi ga pogledali, po njemu se nesmetano počelo pucati, rizati mu krila nožem (dok ti siše krv iz vrata haha), na kraju srcedrapajući carolling ekipe na otoku dok izlazi sunce a oni znaju da će umriti, itd. Opet previše sladunjavosti koja uništi cilu mystery/horor srž serije, i pretvori se ko u neki kraj sapunice di bi trebali roniti suze.
Ostaje ipak nekakva dobra poruka o ljudima, o religiji, životu itd, tako da ko fanu horora i nekome kome spore serije i malo filozofiranja ne smeta, sve u svemu nije mi ža što sam je pogleda (ko ni prethodne Flanaganove uratke), ali na žalost opet mi je ostavila gorkast okus na kraju, ocjena od nekih 7/10 ide od mene.