»Istarski narode! Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje. U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati. Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne, uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Nećemo više nikad dozvoliti da se našom sudbinom drugi poigrava.«
»Rodoljubi Istre, talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe s naše rodne grude. Prvi put u našoj historiji uzima narod kormilo u svoje ruke. Istra se priključuje matici Hrvatskoj i proglašuje ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom! Istrani! Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo na svome. Budimo disciplinirani i slušajmo upute naše narodne vlasti: naših narodno oslobodilačkih odbora.
Živjela hrvatska Istra! Živjela junačka Narodnooslobodilačka vojska! Živio ZAVNOH! Živjela Crvena armija! Živjele savezničke armije! Smrt fašizmu-sloboda narodu! 13. rujna 1943. Narodnooslobodilački odbor za Istru.«