Što sam tražila to sam dobila.

Prvo da se opravdam, ako ste stekli dojam da ste mi išli na živce s ovom diskusijom, bez brige niste, da mi nije bilo zanimljivo ne bih čitala, a to što mi se usput vrtilo u glavi je samo moj problem, tj. mog ograničenog znanja u vezi s gore navedenim.

Drugo, postavit ću protupitanje, koliko ima crnaca – muškaraca koji se nalaze među 100 vodećih znanstvenika danas?

Mislim da su prava na jednakost, obrazovanje i sl. postignuta u približno jednako doba, ne mislim tu na točne datume i zakone, već na opće, društveno prihvaćanje tih prava pod normalno.

Ne mogu tvrditi da su žene jednako nadarene za znanost jer niti imam podlogu u obrazovanju za to niti to mogu potkrijepiti dokazima. Ali ono što mogu tvrditi je da smo svjesno ili nesvjesno drugačije odgajane, te da je potrebno malo više vremena da nam polazište postane jednako.

A što se tiče razlika u spolu, mislim da je za svjetski uspjeh u znanstvenom (ili bilo kojem drugom području) osim nadarenosti i inteligencije potrebna i ambicioznost, te natjecateljski duh, a toga sigurno nedostaje ženskom u odnosu na muški spol. U našoj prirodi je puno rjeđe prisutna potreba za natjecanjem i pobjedama. To se najbolje može vidjeti po dječjim igrama, dječaci su uvijek skloniji igrama natjecateljskog karaktera, djevojčicama je važnija suradnja i komunikacija, tako da će i u odrasloj dobi žene odustajati i miriti se s nekim situacijama prije muškaraca. Da banaliziram, da mi vodimo svijet, ratova ne bi bilo .

Tako da je moguće da ni u sljedećih sto godina se neće znatnije promijeniti udio žena među vodećim znanstvenicima svijeta, ali to sigurno neće biti zbog naših slabijih sposobnosti, već prije zbog vlastitog izbora.