ne vidi ti se slika!

 Shorty, svaka cast na ovo o Ivanu. To sto kick boxing nije olimpijski sport ne znaci da treba da se umanjuju njegovi rezultati. Na kraju krajeva, koji jos to sport kod nas puni sale i stvara onakvu atmosferu.A kad smo vec kod fenomena, treba pomenuti Zvezdinu generaciju 1990/91

 

Inace je Vini Jones nacelno prihvatio ulogu Arkana u nekom koprodukcijskom filmu SAD-a i nekih evorpskih televizija. Sorry na malom spamovanju

  Auuu sjećam se Milinka Pantića, on je zaista glede izvođenja slobodnjaka bio FENOMEN Doduše, njegove je pozicija bila bliže golu (nekih do 23 metra recimo), nije riješavao ove velike distance superiorno kao Juninho (ili recimo Sinke Ustasha nekada), al s njegove pozicije, to je bilo pola gola.

 za beerhuntera:

ne spamas temu!ljepo sam rekao da se daju neki komentari uz sliku ako je ikako moguce.a sad:

čamuga loma

motherfucker       

   

 za mircka:

1.ako ti se ne svidja tema ne ulazis.

2.ja sam bas pregledao sve stranice zbog tebe i nisam nasao ni jednu ovakvu temu,volio bi da mi je nadjes?

3.ja sam jedan od prvih clanova ovoga foruma!a to sto mi pise u profilu..ne vjeruj.najobicnija pogreska.

pozdrav.

 

klaudio kanidja prije utakmice u splitu hajduk:benfika liga prvaka

 

Nitko u povijesti NBA nije dobio više nadimaka. Novinari, impresionirani onim što su gledali iz utakmice u utakmicu, natjecali su se tko će smisliti bolji i orginalniji nadimak. "Air Jordan", "Gospodin zrak", "Let broj 23.", "Leteći bik", ili jednostavno -Michael Jordan. Teško se ukratko može opisati njegov košarkaški genij. Više od svega mrzio je poraze, a gotovo nemoguće stvari predstavljale su mu neodoljivi izazov. Tijekom susreta protiv Utaha početkom karijere jedan od svojih uobičajenih prodora završio je zakucavanjem preko "malenog" (185 cm) Johna Stocktona. Netko iz publike dobacio mu je - "Jaka stvar zakucati preko tako niskog igrača. Hej, Jordan, nađi nekoga svoje visine!". Sljedeći napad Michael je uzeo loptu i sjurio se na koš Jazzera. Ispred obruča čekao ga je 213 centimetara visoki Mel Tarpin kojeg je doslovce preskočio i svom snagom zakucao je loptu kroz mrežicu. Okrenuo se prema "brbljavom" gledatelju, koji je još bio u šoku, i upitao ga - "Je li dovoljno visok?".

Dani odrastanja

Michael Jordan odrastao je u gradiću Willmingtonu u Sjevernoj Karolini, kao četvrto od petero djece neobično tijesno povezane obitelji Jordan. James i Dolores, tipični predstavnici američke srednje klase, inzistrirali su na Michaelovom obrazovanju mnogo više nego na njegovim sportskim predispozicijima. Michael je, ipak, vrlo brzo izrastao u svestranog sportaša koji se podjednakim uspjehom bavio baseballom, američkim nogometom i, što je za tisuće obožavatelja košarke najvažnije, igrom između dva obruča. Svoju srednjoškolsku karijeru počeo je u Laney High Schoolu u Karolini. Prvo je trenirao baseball i tek nakon godine dana prešao je pod okrilje lokalnog košarkaškog trenera Freda Lyncha, koji je za Jordana uvijek govorio da je "najmarljiviji košarkaš kojeg je ikad vidio". U srednjoj školi počela je još jedna Jordanova opsesija - košarkaške tenisice. Često je govorio kako u "novim tenisicama ima nešto što ga prisiljava na još bolju igru". Tu Michaelovu strast kasnije je najbolje iskoristila tvrtka "Nike Inc.", jer su crno - crvene tenisice "Air Jordan" 1985. godine zlatnim slovima upisane u košarkašku mapu Amerike, sa zaradom većom od 70 milijuna dolara samo u prvoj godini prodaje.

Pohod na košarkaški svijet

Michael Jordan postao je košarkaška senzacija jedne ožujske večeri 1982. godine, kada je kao novajlija u momčadi Sveučilišta Sjeverna Karolina najviše pridonio prvom sveučilišnom naslovu te momčadi u njezinoj tada 25 - godišnjoj povijesti. Lokalni su navijači Jordanov šut - parabolu tada jednostavno zauvijek prekrstili u "the shot". Uz veliku podršku legendarnog trenera Deana Smitha, nakon sljedeće dvije studentske godine, Jordan postaje najtraženije ime na listama NBA ligaša, ali prije potpisa na "profi" ugovor omogućuje i najboljim amaterima svijeta da upoznaju njegov fenomenalni potencijal. Na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine momčad SAD - a, ponajprije zahvaljujući Jordanu, jednostavno se "prošetala" do zlatne medalje. Izbor najboljih studentskih igrača 1984., među kojima se našao i Jordan, priča je o najvećem propustu u povijesti najjače košarkaške lige. Portland je imao pravo prvog izbora i odlučio se za - Sama Bowiea, na čuđenje cijelog košarkaškog svijeta. U Chicagu su s oduševljenjem odabrali Jordana.

 

 

Na prvom treningu nakon potpisa ugovora igrala je momčad "crvenih" protiv "bijelih" do 11, a poraženi su morali trčati oko igrališta. Sve je išlo normalnim tijekom. Jordanovi "crveni" vodili su 9:3 kada je trener Kevin Loghery naredio da Jordan prijeđe među "bijele". Nitko se u momčadi "crvenih" nije previše uzbuđivao zbog toga. Ionako su mislili kako će lako postići još dva poena. Jordan, koji od svega najviše mrzi poraze, razletio se po terenu tako da su ostala četiri igrača "bijelih" bila suvišna. Postigao je sedam koševa, od toga šest zakucavanjem, i njegovi su pobijedili 11:9. Trener Loghery pao je sa stolca oduševljen onim što je vidio, a igrači "crvenih" samo su ponavljali - "ovaj je Bog". Ulaskom u NBA mašineriju Jordan je pridonio udvostručenju prihoda cjelokupne NBA lige, a podigao je i gledanost na 13 420 gledatelja. Svi su htjeli vidjeti na djelu vrhunskog majstora košarkaške igre. Slabašni Bullsi u samo dvije godine Jordanovog prisustva prodali su više ulaznica nego u cijeloj 22 - godišnjoj povijesti. Jordan je, međutim, bio jako nezadovoljan. Magic Johnson i Larry Bird u to su vrijeme između sebe podijelili već osam NBA "prstenova", a to je za njega bila frustrirajuća činjenica.

Šest naslova prvaka

Pojedinačne naslove skupljao je kao na "tekućoj vrpci", komplimenti su stizali sa svih strana, ali naslov prvaka bilo je ono za čime je žudio. Larry Bird, nakon utakmice doigravanja 1986. godine, izjavio je za "Air Jordana" da je on "sam Bog preobučen u Michaela Jordana". Bio se to susret u kojem je Jordan ubacio 63 koša, a publika u Boston Gardenu, zaprepaštena i fascinirana onim što je vidjela, deset je minuta skandirala Michaelovo ime. Ono što je pružio na terenu bila je prava košarkaška poezija. No i takvi događaji nisu mu podizali raspoloženje. Godine 1991. konačno mu se "otvorilo". U Chicagu je sakupljena respektabilna momčad u kojoj su, osim Jordana, bili John Paxson, Scottie Pippen, B. J. Armstrong, Bill Cartwright i drugi. "Žrtve" Jordanovog prvijenca bili su Los Angeles Lakersi. Drugi naslov osvojen je u finalu protiv Portlanda, a serija je stala 1993. kada su "stradali" Phoenix Sunsi predvođeni Charlesom Barkleyjem. Tada je Jordan smatrao da su tri naslova sasvim dovoljna, te se povukao iz NBA. Odlučio se posvetiti svojoj drugoj sportskoj ambiciji - igranju baseballa. Dvije je godine proveo na baseball igralištima, ali kritika je bila neumoljiva, a i Jordanova prezentacija igre s "malom lopticom" nije bila na nekoj posebnoj razini. Shvatio je da se prerano povukao s košarkaških parketa i 1995. godine vratio se prvoj ljubavi. Novinari su bili skeptični glede njegovog povratka, bilo je i natpisa kako je Jordan izgubio onaj stari osjećaj. To ga je strašno naljutilo i u drugoj utakmici, nakon gotovo godine i pol košarkaške pauze, New York Knicksima ubacio je 55 koševa. Tek toliko da svima dokaže kako se opet vratio onaj stari Michael Jordan. Od 1996. do 1998. osvojio je još tri "prstena" prvaka, a društvo su mu pravili isti trener Phil Jackson, te Scottie Pippen, Toni Kukoč, Dennis Rodman i drugi. Konačno je bio zadovoljan. Sa šest naslova prvaka odlučio se definitivno povući iz svijeta profesionalne košarke. Nikome više ništa nije morao dokazivati, jer djela su govorila u njegovo ime. Prošle je godine prihvatio posao sportskog direktora u Washington Wizardsima, ali Jordan - igrač definitivno nije Jordan - menadžer. Tko zna, njegova tvrdoglava upornost možda ga natjera da Washington pretvori u novog prvaka. Vrijeme će pokazati.

 

Sredinom osamdesetih Jordan je preporodio medijski dosadnu ligu, a nekad "očajne" Bullse doveo je do granice savršenstva. "Superman u gaćicama", kako su mu ponekad "tepali" američki mediji, imao je nevjerojatan osjećaj za poentiranje, najbrži prvi korak, izvrsnu distribuciju lopte, neviđeni "timing" i, dakako, briljantnu skočnost tako da nadimak "Air Jordan" odlično odgovara suštini igre ovog loptačkog genija. Za razliku od većine bekova koji su, zastrašeni visinom divova ispod obruča, radije kružili oko reketa, Jordan je neprestano ulazio pod koševe svojim neuhvatljivim dvokoracima. On je lebdio, dominirao i fascinirao tako da i danas kruži anegdota o tome kako očevici Jordanovih igara nisu propuštali niti jedan njegov potez da bi jednog dana svojim unucima mogli pričati "legendu o letećem Jordanu"...