Mutić je i meni najdraži valjda zato što se u njegovim prijenosima osjeti onaj idaelistički, romantičarski pogled na sport. No sreća je što je bio tv komentator, jer je teško ostajao fokusiran na događanja na terenu. Svako malo kad neki sportaš napravi nešto dobro na terenu krene s pričom kako je to i inače krasan i pristojan mladić, kako mu je tada i tada fino odzdravio kad su se sreli u holu dvorane...
Božo je meni super zbog atletike, jer ne mogu čut histeričnog Ozmeca, a Blažičko bi mogao uzet zrak koji put u prijenosu, pojma nemam gdje mu počne, a gdje završi rečenica. Kod Sušeca u atletici se baš osjeti entuzijazam, zaljubljenost u taj sport, zašto toga nema kad prenosi rukomet, pa i nogomet ne znam. Nekako bih lakše prelazila preko gafova kad bih umjesto frustracije svim i svačim osjetila veselje u prijenosu. Meni rukomet puno bolje odrađuje Vela koji sam za sebe kaže da se baš ne kuži, ali unosi onaj pozitivan pristup sportu.
Iz istog razloga mi je i Mićo zakon. Uz njega mi je svaki teniski, odbojkaški i vaterpolski meč super, bez obzira na realnu kvalitetu same tekme.